Djeca nas podučavaju najljepšim osobinama
Djeca nas podučavaju najljepšim osobinama
Tako kaže volonter Amer koji se družio sa svojim mlađim bratom pune dvije godine, te su mnogo naučili jedan od drugog za to vrijeme. Druženja neće nastaviti ovaj ciklus jer je dječak s porodicom odselio u Njemačku. Amer je pokazao želju za nastavkom volonterskog angažmana, te će nastaviti druženja s novim mlađim bratom.
Amer Bajramović je student na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, smjer psihologija i volonter u Udruženju za prevenciju ovisnosti NARKO-NE u Sarajevu. U nastavku pročitajte kako su izgledala druženja s mlađim bratom i šta su to njih dvojica naučili jedan od drugog.
Kako izgledaju vaša druženja, gdje idete i šta radite skupa?
Veliki dio pandemije smo proveli u vožnji bicikla, izbjegavali smo kafiće i zatvorene prostore. Moj dječak jako voli da trči i da se igra s drugom djecom pa smo vrijeme provodili u parkovima. Voli da se igra s djecom općenito, primijetio sam da ne bira ni uzrast niti spol, samo gleda da se druži i da se lijepo zabavi. Kada su popustile mjere vezane za pandemiju, išli smo i u kafiće gdje je dječak u većini slučajeva naručivao toplu čokoladu koja mu je omiljeno piće. Obišli smo nekoliko lokacija u gradu, ali uvijek bi se vraćali u kafić Tito. Tito je njemu jedno od omiljenih mjesta gdje smo često išli. Pored toga što tu bude puno djece i ima veliki prostor za trčanje, posebno voli eksponate koji se nalaze tu, a to su tenkovi. Često bi mi rekao 'Hajdemo kod tenkova' i to je bilo mjesto gdje ste nas često mogli naći.
Da li si primijetio neke promjene kod svog mlađeg brata?
Definitivno da! Ja sam već nakon prvog ciklusa druženja primijetio da je dječak popravio ocjene, da je bilo manje pritužbi na njegovo ponašanje od strane učitelja i roditelja, pa čak i njegovih vršnjaka. Istakao bih to da sam ponosan na njega što je prošao odličnim i što je popravio odnos s majkom. Pored toga mi smo se nevjerojatno povezali i postali smo pravi prijatelji. Svi koji poznaju mog mlađeg brata, znaju da zna biti izrazito energičan pa pomalo i agresivan, ali na tome smo radili. Ja sam navikao na njega i njegovu osobnost, ne osvrćem se na neke njegove ispade, jer su pojedine stvari dio njega, a ja sam ga jednostavno prihvatio takvog kakav jeste.
A kakvo je tvoje iskustvo u ovom programu? Jesi li ti naučio/stekao nešto novo?
Ja, učešćem u jednom ovakvom programu, seosjećam korisnije i bolje. Uz dječaka, zbog njegove osobnosti, ja sam naučio 'prihvaćati'. Ne osvrćem se i ne gledam ljude 'ispod oka', posebno ne djecu, to je jednostavno nešto što bi svi, pogotovo stariji trebali naučiti. Djeca su djeca, ne treba ih osuđivati samo zbog nekog njihovog ponašanja. Ono što bih još izdvojio jeste da sam naučio i kako da se odnosim s roditeljima (i svojim i dječakovim), kako da komuniciram i kako da se dogovaram.
Da li imaš neku poruku za mlade? Zašto baš da se uključe u ovaj program?
Ono što bih ja prvo istakao jeste odnos s djecom iz kojeg se može jako puno naučiti. Očekujemo da će djeca učiti od nas, ali više mi naučimo od djece. Odrastanjem se puno zaboravi, ali treba naučiti kako da se ponašamo kao djeca, ali ipak da ostanemo odrasli. Trebamo gledati stvari jednostavnije kao što to i djeca rade, trebamo sebi pustiti da se i mi opustimo i da se igramo. To je ono što ovaj program nudi i razlikuje se od ostalih. Pored toga postoje druženja, radionice i edukacije na kojima se puno nauči, a koje su vezane za rad s djecom. Savjetodavne sastanke bih isto izdvojio, a vode ih koordinatorice i asistentice od kojih dobijemo informacije vezane za druženja s našom mlađom braćom i sestrama, a što nam može biti od koristi u bilo kojem trenutku naših života. Naši volonteri su jedan veliki kolektiv, odnosi su nam svima super, puni razumijevanja, svi su prijateljski nastrojeni i uvijek spremni pomoći i to je ono što je jako bitno za rad u jednom ovakvom programu.
Hoćeš li nastaviti volontirati u ovom programu?
Iako moj dječak, nažalost, odlazi daleko i neću se moći družiti s njim, nastavit ću svoj volonterski angažman. Želim biti dio ove priče, želim da budem nekome ono što sam bio svom mlađem bratu ove dvije godine. Isto tako želim i ja da se nastavim graditi i stvarati nova iskustva i uspomene.
Priredila: Elmira Ramadani, volonterka Fondacije SBSS
