Kad radimo s ljubavlju i srcem, uspjeh ne može izostati!
Iz Bijeljine smo se spustili do Čapljine da uhvatimo još poneku zraku sunca, a tamo nas je dočekala koordinatorica Sandra Stojić ispred Kulturno umjetničkog društva Čapljina. GKUD Čapljina po prvi put implementira program Stariji brat, starija sestra u ovom gradu, te se nadamo da će i nastaviti. Sandra je podijelila svoja iskustva s nama, a mi ih prenosimo da bi i vi osjetili toplinu riječi kada već niste mogli toplinu njihovog gostoprimstva i sunca.
Kako i zašto ste se odlučili na prijavljivanje u ovaj program?
Još za vrijeme studentskih dana u Mostaru bila sam upoznata s cijelim programom, ali zbog raznih prepreka nisam bila u mogućnosti da se uključim. Međutim kada smo prošle godine čuli da postoji mogućnost da mi implementiramo program u našoj lokalnoj zajednici odmah smo se odazvali. Lično smatram da je ideja mentoriranja super stvar kako u dječjoj tako i odrasloj dobi, a naravno s djecom najviše trebamo raditi. Dječja dob je dob na koju bi trebali biti najviše fokusirani upravo jer najviše promjena i benefita možemo dobiti investiranjem u to razdoblje. Generalno moje mišljenje o programu je bilo vrlo pozitivno, a iznimna čast mi je bila kada smo dobili priliku implementirati program u našem gradu.
Kako je kod vas tekao program od samog početka?
Mi smo s provođenjem samog programa krenuli malo kasnije od svih ostalih, poprilično smo kasnili i to nam je bilo jako stresno. Međutim kada je zvanično počeo program, sve je nekako krenulo u najboljem redu. Ne bih da se vadim na cjelokupnu situaciju s pandemijom, ali to je bilo ono što nam je otežavalo druženja. Zbog susretljivosti roditelja, polako smo prevazilazili sve prepreke. Naši divni volonteri, iako su u počeku bili prestravljeni nakon edukacije i oko toga kako će se odvijati jedan ovakav program, dali su sve od sebe da prvi kontakt s djecom bude u najboljem redu. I stvarno, nakon prvog susreta sve je postalo lako, nestao je strah svih nas, a i djeca su bila više nego oduševljena!
Da li bi nam mogla izdvojiti jedan poseban trenutak u ovom ciklusu?
Ne bih baš rekla da imamo neki poseban trenutak, ono što bih ja možda izdvojila jeste sama motivacija svih nas. Nekako smo od početka bili na nekoj krivulji koja je oscilirala iz tačke 'kako nam je super u projektu' i 'joj kako je teško', ali djeca su ta koja su bila konstantan podsjetnik zašto smo tu i koliko oni cijene nas i cijeli program. Koliko god možda ponekad bilo loše, djeca su ta koja su nas uvijek vraćala na put i cilj samog programa!
Da li planirate nastaviti sa implementacijom programa, i da li bi nešto drugačije uradili naredni put?
Ja iskreno ne znam hoćemo li aplicirati naredni ciklus jer ja nisam u mogućnosti da ostanem kao odgovorna osoba na ovom programu. Ako uspijemo oformiti tim mladih ljudi koji bi radili na ovom programu, vrlo rado ćemo aplicirati. Ono što bih možda ja mijenjala jeste selekcija volontera, ovaj put smo uspjeli sakupiti tim volontera jako brzo, ali smatram da bi trebali posvetiti više vremena na samu selekciju i proširenje trenutnog tima. Ja bih se željela iskreno zahvaliti svojim volonterima na humanosti, istrajnosti, entuzijazmu i odličnoj atmosferi, na svakoj izdvojenoj minuti, na svakom dječjem osmijehu i druženju. Volonterski tim su činili:Nikola Akmadžić, Drago Barišić, Venad Jakić, Matea Kapular, Zrinka Karlović, Marko Katić, Samra Stiglić, Ivna Šimunović, Marko Škipina i Ana Šutalo. Osim projektne 'braće' i 'sestara', hvala i mom pravom bratu, Nini Stojiću, na čiju inicijativu je projektni zahtjev i predan Fondaciji Stariji brat, starija sestra, a potom i implementiran u Čapljini.
Što biste preporučili novim organizacijama i da li imate savjet za nove organizacije?
Preporuke za sve zainteresirane organizacije jeste da ne razmišljaju previše, jer ono što će dobiti kao nagradu kroz dječju pažnju, sreću i zahvalnost je nešto što se ne može dobiti kroz financijska sredstva. Iako sam nekako 'tehnički' tip osobe i smatrala sam da će ovo sve ići sistematično kao i svi ostali projekti. Ali kada sama se susrela sa svim neplaniranim situacijama, pozitivno sam se iznenadila, posebno u susretu s djecom i njihovom toplinom.Što se tiče tehničkih aspekata, treba se truditi da se sve provede kako treba, ali misao kojom ja idem kroz sve ovo jeste 'kad radimo s ljubavlju i srcem, uspjeh ne može izostati'.
Priredila: Elmira Ramadani, asistentica Fondacije SBSS
