Korak po korak i zajedno kreiramo svijet kakav želimo

Naše druženje sa starijom i mlađom braćom i sestrama nastavili smo i ovu sedmicu a novu priču donosimo iz Laktaša, gdje tim iz Centra za djecu, mlade i porodicu Laktaši, kroz program „Staiji brat, starija sestra” vrijedno radi na kreiranju sretnih trenutaka za najmlađe.

„Naše tri godine druženja obilježene su prelijepim uspomenama, koje ćemo zasigurno oboje pamtiti cijeli život.”, ispričali su nam Jelena, dvadesetčetverogodišnja volonterka i starija sestra i Danilo, jedanaestogodišnji dječak i njen mlađi brat.

Većina starije i mlađe braće i sestara za najposebniji trenutak svog druženja kažu da je to njihov prvi susret, upoznavanje. Tako, Jelena i Danilo kažu da je njihov prvi susret bio zaista poseban: „ On je bio prvo dijete koje je izabralo svog volontera i prvo dijete koje se javilo da bi izabralo volontera. Nekako smo se poklopili, jer smo dosta sličnog temperamenta i slične stvari nas interesuju, pa i ideje koje imam, on podrži. Pored toga, ono što ću ja zapamtiti jeste naš prvi odlazak u pozorište. To je bio njegov prvi odlazak u pozorište, pa kada smo izašli bio je mnogo oduševljen i atmosferom i predstavom.”, rado se prisjeća Jelena.

Kroz Program smo se mnogo puta uvjerili da svako dijete kreira „poseban svijet” sa svojim volonterom, svijet ispunjen radosti, smijehom, podrškom, novim iskustvima i uspomenama, pa je upravo to razlog zbog kojeg naši najmlađi uvijek rado govore o svojim volonterima. „Nikad mi ništa nije zamjerila, uvijek je tu da mi pruži podršku, da mi neki savjet, bude tu za mene i ona je osoba koja je promijenila moj život, a kada bih joj morao dati ocjenu od 1 do 10, to bi bilo 11.”, uz osmijeh navodi Danilo.

Svjesni smo da su promjene dio svakodnevnice svakog od nas, pa je isto tako veoma važno znati kako se nositi sa istima, pogotovo kada je u pitanju ovakav vid programa i naši najmlađi. Pored toga što je Jelena starija sestra, sve promjene, koje su se dešavale tokom trogodišnjeg druženja sa Danilom, kaže da, obzirom da je završila pedagogiju i radi u školi, i nekako navikla na promjene kod ljudi ali, kada je riječ o Danilu, te promjene, koje ona primijeti, idu na bolje i iskristališu se tokom vremena. „Ja sam uistinu ponosna na njega, kao i kada vidim kako se njegova baka stara o njemu. To je dijete koje je iskreno, koje izbjegava laganje, koji je dobar i poslušan, što mene svakim našim susretom čini sve više sretnom i zadovoljnom.”

Amila Ibrahimović

Vanjska saradnica u Fondaciji za podršku i razvoj mentorskih programa

Staiji brat, starija sestra