Mirna luka, oslonac i podrška

Mirna luka, oslonac i podrška

Volonteri i volonterke Fondacije Stariji brat, starija sestra aktivno su radili na kampanji Porasti svijete u(z) sretno dijete!, a neki od njih su se (s)našli i u duploj ulozi. Danas je s nama Amila Ibrahimović - starija sestra i članica tima Fundraising porodica. Pored volonterskih aktivnosti, Amila i redovno polaže ispite s četvrte godine Pravnog fakulteta u Sarajevu.

Kako i zašto si se prijavila za volontiranje u projektu Stariji brat, starija sestra?

S obzirom na to da sam nešto više od 5 godina aktivna članica Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE i za taj period sam bila dio raznih projekata (prvo kroz srednjoškolsko obrazovanje, pa onda i fakultetsko) i uvijek sam istraživala novo i drugačije. Tako sam u razgovoru s prijateljicom, koja je isto tako bila starija sestra prije par godina, pronašla sebe u tom projektu i htjela sam vidjeti na koji način ja mogu doprinijeti životu jednog djeteta.
Iskreno, obzirom da sam prvi put u ovakvoj vrsti projekta, stalno sam razmišljala hoću li ja moći ispuniti očekivanja projekta, ali i mlađeg brata/sestre, te sam zbog toga prikupljala informacije od drugih volontera (bivših i sadašnjih) ispitujući tako moju odluku o prijavi. Nakon intervjua, uslijedila je edukacija volontera koja nam je uveliko približila projekt i predstavila nam sliku kako to zaista izgleda i šta se od nas očekuje kao uloge starijeg brata/sestre ali i s kakvim izazovima se možemo susresti te kakve sve situacije možemo očekivati prilikom druženja s našom mlađom družinom.

Kako je izgledao tvoj prvi susret s mlađim bratom?

Sam taj prvi susret s djetetom je nešto što ću sigurno pamtiti cijeli život. S obzirom na to da je moj dječak već bio upoznat s projektom jer je njegov stariji brat već bio dio projekta, tako da je moj mlađi brat jedva čekao kada će i on dobiti stariju sestru i odmah se na njemu vidjelo koliko je sretan i uzbuđen zbog našeg druženja.
Očekivala sam malog i uplašenog dječaka, dječaka koji je stidljiv i zbunjen jer upoznaje djevojku s kojom će provoditi vrijeme i koju ne poznaje od ranije. Međutim, na moje veliko oduševljenje, od samog početka dječak je pokazao želju za druženjem i istraživanjem novih stvari sa mnom što mi je, naravno, predstavljalo istinsko uživanje i zadovoljstvo od samog početka.

Kako izgledaju vaša druženja? Možeš li nam opisati neke zanimljive događaje s druženja?

Zahvaljujući njegovoj zainteresovanosti za druženje, svaki put me dočekao sa zanimljivim prijedlogom nakon čega bismo napravili plan trošenja džeparca i krenuli. Prvih par druženja nikako nije mogao prihvatiti činjenicu da ne možemo ići na mjesta gdje se igraju video igrice, te je uporno insistirao da posjećujemo takva mjesta. Objasnila sam mu zašto to ne možemo da radimo, te je on brzo pronašao neka druga zanimljiva mjesta za druženja. U pitanju su bile šetnje parkom, posjeta muzeju, odlazak u kino, igranje društvenih igara, bojenje i čitanje slikovnice, odlazak na palačinke…
Nakon iscrpnog dana, moja obaveza za kraj je bila da ga otpratim kući i javim njegovoj majci da je sve proteklo u najboljem redu.
Također, jedna od zanimljivih ali po malo i zabrinjavajućih stvari koja nam se svaki put dešavala, bila je ta da nikako nije mogao zapamtiti da mora pažljivo pogledati cestu kada planira prijeći na drugu stranu. Naravno, svaki put sam to naglašavala ali jednostavno nekad nije bio fokusiran i to me je zaista zabrinjavalo zbog čega sam svaki put morala po nekoliko puta objašnjavati važnost pravilnog ponašanja na cesti.
Jedna od pozitivnih stvari koja nam se desila na jednom od druženja je svakako bila otklanjanje njegovog straha od pokretnih stepenica. Zaista se vidio taj njegov strah ali se isto tako vidjelo da želi otkloniti isti i da je spreman pokušavati iznova. Na jednom od druženja je i uspio. Sama odluka da prevaziđe svoj strah, da ga prevaziđe sa mnom kao svojom starijom sestrom, uistinu mi je predstavljala zadovoljstvo i učinila me još ponosnijom jer sam vidjela koliko mi vjeruje i koliko uživa u mom društvu.. a šta mi više treba?

A kako si se ti snašla u ulozi starije sestre i šta to za tebe znači?

Meni je uloga starije sestre bila uveliko olakšana upravo zbog toga što sam imala sreću biti starija sestra jednom takvom dječaku koji je u meni zaista vidio prije svega osobu od povjerenja, nekoga tko ga neće osuđivati i neko tko će mu na drugačiji i njemu prihvatljiviji način pokazati da to nešto nije uredu i da se o raznim životnim stvarima može učiti na zanimljive načine.
Zahvaljujući ovom projektu, ispunila sam svoju želju da jednom dječaku budem u isto vrijeme i podrška kroz jedan period njegovog odrastanja i osoba na koju može računati bez straha od bilo kakve osude i ono najvažnije – bila sam mu iskreni prijatelj. Uživala sam vraćajući se u te bezbrižne dječje dane, igrajući se i smišljajući iznova načine kako da te zajedničke trenutke učinimo još zanimljivijima.

Šta bi poručila mladim ljudima, potencijalnim volonterima?

Volontiranje u projektu Stariji brat, starija sestra pruža istinski osjećaj zadovoljstva, mirnoću u duši, bezgraničnu ljubav a sve to prekriveno pozitivnom energijom. Sigurna sam da je svakome od vas potrebna pozitivna energija i zato vam toplo preporučujem da svoje slobodno vrijeme iskoristite na najbolji mogući način.
Budite mirna luka, oslonac i podrška!
Budite stariji brat/starija sestra.

Pripremila: Ivana Radić