Naše malo nekome znači mnogo
Koliko smo puta u životu imali priliku čuti, ali i svjedočiti, izrazu da „Naše malo nekome znači mnogo“? U ovoj priči to „naše malo“ manifestuje se kroz druženje volonterke Belme sa njenom mlađom sestrom. Belma Čutura je uspješna studentica četvrte godine studijskog programa specijalne pedagogije na Odsijeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i volonterka Fondacije Muharem Berbić koja i ove godine implementira program Stariji brat, starija sestra.
Belma se sa svojom mlađom sestrom druži tek od marta ove godine ali, kako kažu, kao da se znaju sto godina. Upoznavanje, a ujedno i njihovo prvo druženje, bilo je u Pionirskoj dolini gdje su, kako kažu: „..odmah „kliknule“, raspričale se i uživale iako je kiša padala“.
Na pitanje gdje sve odlaze za vrijeme druženja, odgovorile su mi da se prije svakog druženja prethodno dogovore gdje žele ići sljedeći put. Tačnije, djevojčica je ta koja uvijek ima zanimljive prijedloge koje Belma uvijek rado ispuni, pri tom pokazujući djevojčici da je dogovor u svemu veoma važan i učeći je kako da se u određenoj mjeri osamostali i preuzme dio odgovornosti prilikom odlaska na željenu im destinaciju, obzirom da djevojčica preuzima ulogu „vodiča“. Pored toga, zahvaljujući zajedničkom trudu i zalaganjima da druženja budu u isto vrijeme i zanimljiva ali i edukativna, djevojčica uspješno savladava pravila gramatike, ponašanja u saobraćaju, bontona te kroz igranje društvenih igara razvija druželjubivost, kreativnost kao i slobodniju interakciju. Posebno zadovoljstvo Belmi pruža činjenica da je djevojčica u njoj zaista pronašla svoju „sigurnu luku“ jer je između njih uvijek prisutno povjerenje, poneki razgovor o osjećanjima i iskrena želja za nastavkom druženja.
Kao najzanimljivije druženje djevojčica navodi zajedničku aktivnost za svu stariju i mlađu braću i sestre koje je bilo u Pionirskoj dolini. U toku takmičenja koje se sastojalo, između ostalog u hranjenju koza, slikanju pored kaveza lava, imitaciji patke itd, djevojčica je htjela odustati ali zahvaljujući ohrabrenju svoje starije sestre Belme, uspješno je nastavila s takmičenjem i na kraju pobijedila. Kako kažu, druženje, koje traje cijeli dan, trude se iskoristiti na najbolji mogući način pa tako idu u kino, na kolače, na Žutu tabiju, uživaju u šetnji, ili jednostavno odu u prirodu i igraju neke od društvenih igara.
Belmina motivacija za preuzimanje uloge starije sestre bila je želja da, poslije negativnih dešavanja uzrokovanih covidom-19, osjeti kako je to zaista raditi sa djecom, posvetiti im vrijeme, biti dio njihovog odrastanja te ostaviti pozitivan utjecaj na njihovu sadašnjost i budućnost. Kako djevojčici, Belma i samoj sebi pomaže da upozna i obiđe nešto novo u gradu, promijeni svakodnevicu te stvara nove ali i razvija vještine koje već posjeduje. Posebno navodi da joj je učešće u projektu uveliko pomoglo u boljoj organizaciji vremena i novca, prilagođavanju drugačijem a istovremeno držanje vlastitih granica te ono najvažnije, boljem odnosu s djecom jer je zaista velika odgovornost družiti se s djetetom obzirom da joj je pažljivo posvećena u svakom trenutku.
Za kraj, zamolila sam Belmu da mi kaže u čemu vidi važnost ovakvog angažmana, na što mi je ona odgovorila: „Uvijek mislimo da treba puno toga da se promijeni svijet i uradi nešto dobro, a ustvari, za to je samo potrebna naša dobra volja i želja te malo slobodnog vremena kako bismo ga iskoristili na pravi način s nekim kome naše malo znači mnogo.
Volonterka Amila Ibrahimović
