Neočekivana podrška
Selma Hamedović u Udruženju za prevenciju ovisnosti NARKO-NE volontira već dvije godine, a ovaj projektni ciklus je prvi koji je provela sa svojom mlađom sestom. Njena mlađa sestra kaže da je Selma odlično sluša, a zajedno vrijeme provode igrajući se i zezajući. Najdraža uspomena im je na druženje kada su glumile životinje: „Išle smo prvi put na igralište da igramo košarke i onda smo usput dok smo čekale bus i hodale, glumile životinje – ali svaku nepravilno.“
Djevojčica se na svoju stariju sestru naljuti kada moraju ići pješke, budući da je zabole noge.
„Kad god izađemo, možemo biti po cijeli dan, sve do momenta kada krenemo kući. Tada se moramo penjati nazad uzbrdo, a onda ide: „Nosi me!“ ili „Hajmo nešto drugo.“, nemoj samo da hodamo gore.“ – potvrdila nam je Selma.
Budući da je već dvije godine u Programu, podijelila je sa nama svoje iskustvo: „Obje godine je meni bilo super iskustvo općenito. Svako dijete donosi nešto svoje.“ Kada je u pitanju njena mlađa sestra rekla na je i sljedeće: „Ono što mi je bilo jako zanimljivo jeste da nisam očekivala da ću u toliko kratko vremena ostaviti neki utjecaj na nju... Ona je ta koja će sebi naručiti nešto, pa će onda čak pitati da ona plati, ne moram joj ja govoriti... Čudno mi je nekako, imam osjećaj tako da je u kratko vremena prošlo puno duže. Neobično je kako se djeca vežu i kako sam se i ja vezala.“
Međutim, prirodno je da postoje i teškoće. Za Selmu je to zadržati motivaciju kroz program – ponekad je umorna i nema ideja za izlaske. No, baš u tim trenucima prisjeti se da djeca sve primijete, a ona ne želi da njena mlađa sestra ispašta zbog njenog umora i obaveza. Pred intervju sa koordinatoricom i asistenticom Udruženja za prevenciju ovisnosti bila je jako nervozna, ali je iz pitanja koja su joj postavljena i nakon što je prošla edukaciju, shvatila da je cilj da volonteri budu uistinu svjesni obaveza koje su pred njima: „Tad sam upoznala volontere koji i dan danas volontiraju, neke koji su izašli iz programa i shvatila koliko je neobično, koliko je svijet mali, jer su tu ljudi od medicine do društvenih nauka.“
Ako pitate Selmu zašto se uključiti u program, reći će vam: „Kad jednom nekako zapneš, pogotovo ako je to iz pravih razloga, stvarno postane kao ovisnost neka. Neočekivan krug ljudi i neočekivana podrška. Kada sam se uključila nisam ni približno mislila koliko ću ljudi da upoznam i koliko će mi biti drago što sam tu i koliko danas imam prijatelja samo zbog ovog programa i koliko ta djeca napune energijom.”
Tekst pripremile:
Ivana Radić, izvršna direktorica
Iman Muratović, asistentica za odnose s javnošću i fundraising
Fondacija za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra
