"Samo se srcem dobro vidi. Suština je očima nevidljiva."

"Samo se srcem dobro vidi. Suština je očima nevidljiva."

Bitnu lekciju smo naučili iz poznatog romana Mali Princ, a većina naših volontera i volonterki baš ovome svjedoči kroz druženja s najmlađima. Jedna od tih volonterki je i Nadira Jažić (22), studentica treće godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i volonterka u Udruženju za prevenciju ovisnosti Narko-NE.

Reci nam nešto o svom mlađem bratu! Kako ste se upoznali?

Dječak je poprilično znao dosta o projektu, jer su većinom njegovi drugari bili uključeni u isti, tako da je po njegovoj prvoj reakciji jedva čekao da dobije stariju sestru. Radost i uzbuđenje nije se moglo sakriti kod dječaka, iskrena da budem ni kod mene. Na početku našeg druženja mlađi brat je bio jako šutljiv, komunikacija nam se uglavnom svodila na odgovaranje postavljenih pitanja.
Za relativno kratak period, dječak i ja smo našli zajednički jezik i sklopili “male planove” za svako naredno druženje. Fascinirana sam dječakom istrajnošću i željom za druženjem, učenjem, te mnoštvom zajedničkih tema.
Moj mlađi brat sada ima 8 godina. Trenira nogomet, a jedna od želja mu je da postane fudbaler. Matematika mu ide odlično. Često komentarišemo pobjede i poraze omiljenog nam kluba.
Ponekad analiziram rečenice koje izgovara, i začudim se dubinom izgovorenog, tako da mogu reći da djeci treba dozvoliti da govore i pažljivo ih slušati. Njihovi monolozi često mogu biti lekcija nama odraslima.

Kako izgledaju vaša druženja?

Naša druženja smo započinjali tako što se ja prije svega dogovorim s odgajateljicom oko termina, u zavisnosti od smjene u školi i njegovog slobodnog vremena kada da dođem po njega. Naravno, isključivo uz dogovor i poštovanje “naših malih pravila” oko ponašanja i trošenja džeparca.
Odlazak na predstave, posjeta muzeja, šetnja gradom, učešće na raznim radionicama, posjeta sajmovima, vožnja žičarom su samo neka pozitivna iskustva koja vjerujem da će mom dječaku, ali i meni ostati duboko urezana u sjećanje.
Kroz zajednička druženja uvidjela sam da dječak više nema strah da iznese svoje mišljenje, da se ne osjeća manje važnim od ostale djece, te na zanimljiv način razgovorom postaje upečatljiv kako volonterima, tako i djeci.
Dok učim svog mlađeg brata stvarima koje će mu trebati za lakše savladavanje životnih uspona i padova, ostanem u čudu načinu njegovog razmišljanja i pronalaženja rješenja za sve. Volim njegovu upornost i entuzijazam prema školskim obavezama i energiju kojom sve to radi.
Upravo kroz druženja s dječakom, odlepršam u njegov svijet mašte, bezbrižnosti i radosti. Svaki izlazak s mojim mlađim bratom predstavlja povratak u moje djetinjstvo. Dozvolim sebi da se na trenutak trgnem od svakodnevice i uživam u sitnicama koje samo djetinjstvo može pružiti.

Što za tebe znači biti volonterka, biti starija sestra?

Volonterski projekt "Stariji brat , starija sestra" je efikasan i dugotrajan proces u kojem mogu slobodno reći da mi, volonteri, rastemo zajedno sa djecom.
Definicija sreće po meni je raditi i pametno iskoristiti slobodno vrijeme. Uvijek je vrijeme za promjenu koja vodi ka novim mogućnostima. A zalaganje, napor i trud, ne mogu se porediti s osjećajem koji nakon toga osjetimo.
Naravno, planiram nastaviti volontirati i održavati odnos sa svojim mlađim bratom, a svim potencijalnim volonterima i volonterkama želim poručiti sljedeće: "Samo se srcem dobro vidi. Suština je očima nevidljiva." - jednu od upečatljivih pouka iz romana Mali princ koja je od početka druženja s dječakom meni bila vodilja.

Pripremila: Ivana Radić