To je jedna posebna veza, veza koja traje
Da je volontiranje u programu Stariji brat, starija sestra jedna izuzetno posebna, inspirativna i samo hvale vrijedna odluka, koja volonterima i volonterkama pruža neprocjenjivo životno iskustvo, dokazuje dugogodišnja volonterka Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE Lamija Serhatlija, koja je ulogu starije sestre imala punih pet godina. Pored toga što je bila posvećena angažmanu u ovom programu, u isto vrijeme Lamija je bila i uspješna studentica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Za kraj svog volonterskog angažmana, Lamija je odlučila s nama podijeliti svoju volontersku priču.
Na pitanje, kako je ostvarivala povezanost sa djevojčicom i kako su uživale u svojim druženjima, Lamija uz osmijeh odgovara: „Prvenstveno bih istakla da je najvažniji sam pristup prema djetetu, odnosno mojoj mlađoj sestri. Dijete i volonter tokom druženja grade jedan poseban odnos koji traje i upravo zbog tog kontinuiteta važno je da od samog početka razviju povjerenje. Ona je u meni vidjela svoju „sigurnu luku“ i osobu koja je tu za nju u svakom trenutku, koja s njom razgovara o svemu i na najbolji način je uči vrijednim životnim vještinama. Upravo je to razlog zbog kojeg mi, kao njihova starija braća i sestre razvijamo kvalitetan, brižan i podržavajući odnos s njima i trudimo se da, ugodnim razgovorom i pozitivnim primjerima, pokažemo koliko oni zaista vrijede.“
Mnogo puta smo se uvjerili u kolikoj mjeri program Stariji brat, starija sestra značajno doprinosi pozitivnim promjenama, kako za djecu i volontere, tako i za cjelokupno društvo. Razmišljajući tako, Lamija dodaje: „Smatram da ovaj program, koji je jedinstven u BiH, itekako doprinosi uključivanju djece u društvo, jer kroz individualni rad sa volonterom, odnosno svojim starijim bratom ili starijom sestrom, dijete uživa u svom odrastanju, razvija nove vještine i zasigurno stvara vrijedne uspomene zajedno sa osobom u kojoj vidi iskrenog prijatelja.“
Koliko god da nam je važno mišljenje starije braće i sestara o Programu, uvijek rado pitamo i naše najmlađe, da li im se dopada biti dio ove priče i da li uživaju sa svojom starijom braćom i sestrama.
Lamijina mlađa sestra nam je veselo odgovorila:
„Sa mojom sestrom Lamijom sam se družila pet godina i mnogo sam voljela da provodim vrijeme s njom. Zajedno smo šetale, igrale nekih zabavnih društvenih igara i uvijek u svemu uživale. Kroz druženja sa Lamijom sam naučila bolje da koristim gradski prevoz i da se bolje snalazim u gradu. Mi smo zajedno koristile mjesečni džeparac tako da sam naučila da isplaniram kako i na šta da trošimo novac na našim druženjima. Imati stariju sestru je nešto posebno.“
Sigurni smo da su Lamija i njena mlađa sestra istinski uživale u svojim druženjima i da će svoje zajedničke uspomene, koje su stvarale punih pet godina, nositi sa sobom još dugo dugo. Ponosni na ovakve i slične priče, radujemo se novim uspjesima a Lamiji i njenoj, danas maloj prijateljici, želimo puno uspjeha na svakom životnom putu.
Intervju radila:
Amila Ibrahimović, volonterka Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa
Stariji brat, starija sestra
