U sitnicama pronađi posebnost

U srcu Hercegovine, u gradu na Neretvi, svako svoje slobodo vrijeme starija sestra Željka Marković, studentica engleskog jezika i književnosti, porijeklom iz Kiseljaka, poklanja svojoj mlađoj sestri, veseloj sedmogodišnjoj djevojčici iz Mostara, sa kojom se druži kroz program Stariji brat, starija sestra, a kojeg u Mostaru implementira Centar za psihološku podršku “Sensus”.

Ono što je zajedničko ovim simpatičnim sestrama je uživanje u prirodi, gdje, kako kažu, uvijek vole provoditi zajedničko vrijeme, igrajući zanimljive igrice, šetajući ili se počaste sladoledom i palačincima, kojima se obje uvijek obraduju.

Mnogo puta smo se uvjerili da naša mlađa braća i sestre izuzetno cijene sitnice kod svojih volontera, što daje još veću posebnost priči Stariji brat, starija sestra. Na moje pitanje šta joj se najviše dopada kada je Željka u pitanju“, djevojčica uz osmijeh odgovara: „Pa, osim toga što je lijepa, sviđa mi se što uvijek idemo šetati, što idemo na izlete, kako se ponaša prema meni, uvijek je ljubazna i nasmijana i nikad se ne ljuti. S njom sam upoznala neke dijelove Mostara za koje ranije nisam znala, volim kad učimo o okolišu, o lijepom ponašanju i tako sličnim stvarima, a kada smo jedna drugoj zahvalne na nečemu, to pokažemo zagrljajem i to je naš poseban način, baš kao prave sestre.“

Željka nam je s ponosom istakla da je njena mlađa sestra otvorena, rado priča i pita ono što je zanima, odlučna je i slobodna, a dok sa druge strane, ona je nešto povučenija i smatra da joj nedostaje malo slobodnijeg duha, igre i zabave, pa su upravo te dvije, njihove, donekle različite osobnosti, ono što ih čini posebno sretnima, jer i na taj način osjećaju bliskost i rado uživaju u zajedničkom vremenu.

Kako kaže, Željka je za Program saznala preko prijateljice i ni u blizu nije očekivala da će se toliko zbližiti sa svojom mlađom sestrom i raduje je činjenica da jeste. Uz osmijeh nam je spomenula i proces edukacije te savjetodavne sastanke, koji joj daju posebnu energiju i podršku a koji služe za razgovor o aktivnostima sa djecom i o izazovima, kako onim postojećim tako i onim potencijalnim, a za čiju pomoć i podršku u radu je uvijek zaslužna koordinatorica Medina, koja ja tu za sve i u svakom trenutku.

Za najupečatljiviji trenutak njihovog druženja kažu da je to definitivno bio prvi susret, obzirom da su obje bile uzbuđene kakva će starija, odnosno, mlađa sestra biti, šta će to zanimljivo sve raditi i na koji način stvarati uspomene.

Ono što nas je također zanimalo kod ove dvije vesele sestre, je to, na koje godišnje doba prvo pomisle kada razmišljaju jedna o drugoj, a na šta su, bez puno razmišljanja, obje odgovorile da je to ljeto – djevojčicu ljeto podsjeća na ljetni raspust, kojeg voli, a isto tako voli i Željku pa, kako kaže: „Kad sam sa Željkom, meni kao da je ljetni raspust, a volim ljetni raspust i volim svoju stariju sestru“ , dok je Željka odabrala ljeto iz razloga što sa svojom djevojčicom uvijek povezuje veselje i razigranost, a upravo je to ono na što je i ljeto asocira.

Za kraj našeg razgovora, Željka je poručila svima onima, koji imaju i najmanju želju i volju za ovakvim primjerima učenja i druženja, onima koji vole rad sa djecom, da se pridruže ovoj priči jer će zasigurno puno više cijeniti većinu stvari u životu te steći nova i vrijedna iskustva, vještine ali i poznanstva, koja će im itekako biti od koristi za dalje životne puteve.

Amila Ibrahimović
Vanjska saradnica Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa
Stariji brat, starija sestra