UČIMO ZAJEDNO
INTERVJU: Amina Beganović// UČIMO ZAJEDNO
Jeste li nekada poželjeli imati mlađu sestru/brata? Da li biste voljeli biti dio pozitivnih priča u BIH? Projekat Stariji brat, starija sestra vam nudi sve to. Ovaj mentorski program spaja djecu i volontere s ciljem razvijanja kvalitetnog i podržavajućeg odnosa.
Dijelom ovog projekta i pozitivne priče je i naša sagovornica Amina Beganović, MA farmacije, volonterka projekta Stariji brat, starija setra u Udruženju za prevenciju ovisnosti Narko Ne. U nastavku ćemo saznati kako je ona svoje vrijeme, ljubav i znanje iskoristila kroz volonterski rad u ovome projektu.
Već više od godinu dana se družim sa djevojčicom koja ima devet godina, naš prvi susret desio se kod nje u školi i prošao je i odlično. To je bila energija na prvi pogled, kliknule smo i razumjele se od tog prvog susreta. Sa njom je sve tako jednostavno ali i komplikovano. Ona je jedno brižno ali i nestašno dijete, puna je energije i neumorna je, ali je i puna razumijevanja i suosjećajnosti. Stoga nama nikada nije dosadno.
Volimo klizati. Klizanje nas obje ispunjava i usrećuje. Pamtim naša drženja preko zime po periodu provedenom u dvorani za klizanje.Pribojavala sam se našeg prvog dana na klizalištu, moja mlađa sestra do tada nije znala klizati, za nju je to bilo novo iskustvo, ali nije joj trebalo puno vremena da savlada osnovne tehnike. Njena energija i fizička pokretljivost, koja je svojstvena djeci, olakšale su nam savladavanje tehnike klizanja. Moja mlađa sestra je jedno aktivno dijete i više preferira druženja koja podrazumijevaju fizičku aktivnost nego sjedenje. Stoga je klizanje bilo idealno za nas. Poslije tog dana i „probijanja leda“ ništa više nije moglo da nas zaustavi u našoj namjeri da se kližemo i da se zabavimo. Odlazile smo često na klizanje, padale i ustajale, smijale se i plakale od smijeha, upoznavale smo nove drugare, družile se i razgovarale, a poslije klizanja, premorene bi zaspale u gradskom prevozu. S obzirom da ne voli vožnju u gradskom prevozu zbog mučnine koju osjeća dok se vozi, ni to je nije sprječavalo da odlazi na klizanje. Toliko se je veselila klizanju i uživala u njemu, da u tom periodu nije nam trebala niti jedna druga zanimacija. Divan je bio osjećaj gledati nju tako sretnu, nasmijanu i zadovoljnu barem tih par sati našeg druženja.
Kroz godinu dana našeg druženja shvatila sam koliko je ona divno stvorenje, brižna je i pažljiva kako u našem odnosu tako i u odnosu prema drugima. Kao da je ona velika i da sve zna, ne moram joj ja puno govoriti. Stekle smo povjerenje jedna u drugu i smatram da je to bitno i da nam olakšava našu komunikaciju. Postala mi je kao dio obitelji, najmlađi član moje porodice, razgovaramo o svemu.
Kada je nastupila pandemija među prvim osobama kojih sam se sjetila je bila i ona, kako će ona ovo da podnese, kako će da prati školsku nastavu, jer znam da nema opremu preko koje bi to mogla pratiti. Odmah sam se organizovala i dostavila joj svoj laptop, na posudbu, da ne bi propuštala nastavu i da bi se mogle češće čuti. Bez obzira na vandrednu situaciju u kojoj smo se svi zatekli mi smo uspjele održati svoj kontakt i redovno se čujemo i razgovaramo. Sada se čujemo i češće nego prije, radimo zadaće zajedno. Učimo se organizovati vrijeme i završavati sve svoje obaveze na vrijeme. Od samoga početka imamo super odnos ali mislim da nas je ova cijela situacija još više zbližila. Moja mlađa sestra i ja jedva čekamo da ovo sve završi da se napokon vidimo, falimo jedna drugoj.
Kroz ovaj projekat sam upoznavala sebe i radila na sebi, učila sam sa njom i učila od nje. Radile smo na mojoj strpljivosti i njenoj organizovanosti. Učila sam kako da se izborim sa sobom ali i sa njom. Sva znanja koja sam stekla volontirajući u ovome projektu omogućila su mi da naučim dosta toga o djeci, kroz razne edukacije, savjetodavne sastanke, grupna druženja dobila sam pregršt korisnih informacija koje će mi poslužiti kako u druženju sa mojom mlađom sestrom tako i u svakodnevnom životu.
U moru projekata koji nude volontiranje, ovaj projekat se po meni izdvojio kao najbolji, nudi rad na sebi, rad sa djecom i profesionalcima iz raznih sfera života. Shvatila sam da kroz svoje druženje sa mojom mlađom sestrom zapravo sam ja radila dosta na sebi i svome ličnom razvoju. Iskustva koja sam stekla volontirajući u projektu SBSS su lekcije koje mogu primjenjivati u svojoj svakodnevnici.
Priredila: Merzina Ahmetović, volonterka
