Prave vrijednosti su svuda oko nas, samo ih je važno znati prepoznati

„Sve je lakše kada čovjek nije sam a upravo je to ono što mi učimo i stariju i mlađu braću i sestre – povezanost i povjerenje.“, riječi su koje su nam na samom početku uputile Stela Dukić, koordinatorica i Ilhana Mujak, asistentica na programu Stariji brat, starija sestra u Centru za edukaciju mladih (CEM) Travnik. Isti ovaj Centar već dugi niz godina kroz Program uspješno radi na misiji da svako dijete zaslužuje sretne životne trenutke. Stela i Ilhana, iako im je ovo prva godina u ulogama koordinatorice i asistentice na Programu, vrlo lahko su nastavile kreirati ovu priču u Travniku zahvaljujući iskrenoj želji, vrhunskoj praksi i saradnicima. A šta su to sve s nama podijelile, pročitajte u nastvku.

Kažu da je svaki početak težak, međutim, kažete da se vas dvije se ne biste složile s tim, kako?

Stela: „Jedan period sam ja bila dio Programa, bila sam podrška prethodnoj koordinatorici i ostalim kolegama ali ni slutila nisam koliko je ovo ustvari posebno dok nisam na ovakav način uvidjela. Čovjek ima pravu sliku kako to izgleda i koja je ustvari poenta cijele priče tek kada se u potpunosti posveti. Koliko sam na početku očekivala strah, neizvjesnost, utoliko ničeg takvog nije bilo a sve zahvaljujući kolegama iz Centra za socijalni rad koji su od samog početka tu i nastoje da sav taj zahtjevni dio posla bude koliko toliko olakšan. Oni su ti koji, zahvaljujući svojoj struci i mogućnostima koje imaju, odaberu dijete koje će biti dio Programa, obzirom da su upoznati sa pozadinom priče svakog djeteta. Tu su tu od početka i zajedno prolazimo kroz sve, stalno smo u pokretu - od samog odabira volontera, razgovora s njima, pružanja podrške i svakog drugog djelovanja koje rezultira uspjehom. Sve je lakše kada čovjek nije sam a upravo je to ono što mi učimo i stariju i mlađu braću i sestre – povezanost i povjerenje.

Mi se uvijek trudimo da kolege iz Centra za socijalni rad uključujemo gdje god je to moguće i vidimo koliko dobrog to doprinosi. Moramo spomenuti i da nam je zaista bilo lijepo pisati srednjoročni izvještaj jer smo baš puno radili i uživamo kada se prisjetimo svega što je bilo.“

Šta je ono na što ste posebno ponosni u programu Stariji brat, starija sestra?

Stela: „Iako je Travnik manji grad, pun je ljudi koji čine dobro i koji se nesebično zalažu da svi imaju jednake prilike za sretne životne trenutke. Stoga, zahvaljujući tome, CEM učestvuje u radu koordinacionog tijela na nivou općine za prevenciju maloljetničkog prijestupništva. Ono na čemu zajednički radimo je stvaranje boljih uslova kako ne bi došlo do maloljetničke delikvencije i mislim da je upravo taj sektoralni pristup u kojem sve ustanove, koje se bave ovom ili tamatikom koja se može povezati sa djecom i mladima, rezultira uspjehom na tom polju, obzirom da blagovremeno djelujemo i iz godine u godinu bilježimo sve manje slučajeva maloljetničkih prekršaja.“

Zanimljivo nam je to da CEM jako često umjesto „stariji brat/starija sestra“ koristi riječ „mentor/mentorica“. Koji je po Vama značaj mentorstva i mentora/mentorice kroz Program?

Stela: „Svi mi koji imamo priliku raditi sa ovim mladim ljudima, koji svoje vrijeme ulažu kako bi naši najmlađi imali uživali u sretnim trenucima djetinjstva, zaista se trudimo pokazati im koliko su ustvari značajni. Mentorstvo je nešto što omogućava podršku djeci i pored toga što su im mentori i mentorice uzori u ponašanju, oni posjeduju kvalitete koje djeca prate i uče o pravim životnim vrijednostima. Volonteri su toj djeci svjetionik i sigurna luka, utoliko da djeca znaju da uvijek imaju prijatelja kojem se mogu obratiti za sve i da će od njih puno toga i naučiti. Također, ono što predstavlja mentorstvo kroz Program je i povjerenje, predanost u druženju, neodustajanje, izgradnja samopouzdanja, odgovornost, razne vještine poput liderstva, aktivnog slušanja, rješavanja konflikata, radne navike i slično. Sve navedeno je nešto što kroz svoja druženja ali i zajedničke radionice uče i starija i mlađa braća i sestre. Kako djeca, tako se i mentori mijenjaju prolazeći kroz razne situacije i jako često mi kažu da su naučili nešto novo o sebi.

Moram reći da, nažalost, živimo u vremenu gdje su se društvene vrijednosti u velikoj mjeri pogubile, ljudi su se otuđili i upravo je zbog toga veoma važno nove generacije učiti, a ovim starijima pokazati, da su prave vrijednosti svuda oko nas, samo ih je važno znati prepoznati.“

Za ovoliko vremena koliko ste se posvetili Programu, koje su po Vama potrebe mlađe braće i sestara?

Ilhana: „Prije svega, sigurnost – sigurno okruženje, prihvaćenost, da budu saslušani i da se njihove potrebe čuju, da se druže i da uče. Zbog prebrzog načina života, roditelji su u velikoj mjeri zauzeti i često nedovoljno edukovani da se mogu posvetiti djeci na ovakav način ali ono što nas posebno raduje je činjenica da se taj mali segment jednim dijelom pokriva upravo ovim programom jer se ti isti roditelji se uvijek rado odazivaju na naše pozive na druženja i zajedničke aktivnosti, zbog čega smo veoma sretni i ponosni. I ono što smo također primijetili je da odnosi između djece i roditelja iz dana u dan postaju sve bolji, a to zahvaljujući želji, istrajnosti te povjerenju u Program i one koji ga implementiraju.“

Da se sve može postići uz jaku želju, pravu motivaciju i vrhunski tim, dokazale su Stela i Ilhana saradnjom sa jednom stomatološkom ordinacijom, zahvaljujući kojoj sva mlađa braća i sestre prolaze put do zdravih zuba i blistavog osmijeha, kroz redovne preglede i brigu o oralnoj higijeni. Također, ponosno ističu da se od prije par godine aktivno radi na potpisivanju memoranduma o saradnji sa mnogim kompanijama, tako da sada broje ukupno potpisan 21 memorandum o saradnji, a koji nemaju rok trajanja. Zahvaljujući takvim načinom rada, starija i mlađa braća i sestre imaju mogućnost biti dio planinarskog društva, gradske biblioteke, časova joge i fitnessa, besplatno učiti engleski jezik i informatiku. Ono na što su posebno zahvalni je sportski klub u kojem jedan dječak besplatno trenira nogomet, djevojčica gimnastiku a 7 dječaka trenira tekvando u kimonima koji su poklon od trenera.

Svjesni smo da svi ovi uspjesi ne bi bili mogući bez volontera koji su u svakom trenutku posvećeni i imaju istinsku želju da kreiraju dobro. Na čemu se temelji odnos koji vi gradite sa volonterima?

Ilhana: „Volonteri su neprocjenjiva vrijednost i nema načina na koji ih možemo nagraditi za sve što čine, ali im se možemo barem nekako odužiti i pokazati im koliko su zaista važni zbog onog što rade. Na početku svakog mjeseca prave plan čemu se posebno žele posvetiti na druženjima sa djecom u tom mjesecu – nekada je to čitanje, pisanje, učenje stranog jezika, snalaženje u prostoru i slično.

I sama sam bila volonterka i znam koliko je Program mene izgradio u kratkom periodu, naučila sam puno toga o sebi i rado se prisjećam tog perioda te se stoga uvijek divim volonterima na njihovoj posvećenosti i načinu na koji rade, rade iz duše. Bitno nam je da i oni shvate šta ustvari rade i da malim koracima postižu velike uspjehe.“

I za kraj, šta je to na čemu planirate raditi u skorije vrijeme?

Stela: „Definitivno je to osmijeh naše mlađe braće i sestara, želimo da put do zdravog i blistavog osmijeha privedemo kraju i da djeca postanu svjesnija važnosti oralne higijene. Također, nastavljamo sa praćenjem i usmjeravanjem djece i volontera kroz individualna i zajednička druženja. Važno nam je da djeca dobiju znatno veću perspektivu i da shvate da istinskim trudom mogu sve postići. „

Odlazeći iz prostorija CEM-a, nismo mogli a da ne primijetimo na prozorima saksije sa prelijepim cvijećem, čiji su nazivi spoj dijela imena djeteta i volontera, a što su ideje starije i mlađe braće i sestara i predstavlja njihov zajednički rad i način da pokažu povezanost i prijateljstvo koje će da traje.

Intervju pripremila:
Amila Ibrahimović,

Volonterka Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra