O nama

Vijesti

Jul

24

Ljubav i pažnja potrebna je svima

INTERVJU: Medina Šabić // Ljubav i pažnja potrebna je svima 


Budi tu? Za koga? Zašto? Čemu volontiranje u projektu SBSS? Ukoliko Vas zanimaju odgovori na ova i slična pitanja, evo prilike da se povežete sa ljudima koji dugi niz godina uživaju u volontiranju ili da dobijete svoju dnevnu dozu pozitivnih priča.


Naša sugovornica, studentica III godine ekonomije, Medina Šabić, može se pohvaliti svojim angažmanom volonterke u projektu Stariji brat, starija sestra (SBSS) Udruženja za prevenciju ovisnosti Narko Ne u Sarajevu. Nas je svakako motivirala da se uključimo u buduće volonterske projekte i naučila nas šta znači biti TU za mališane, a nadamo se da će i Vas!


Kada si prvi put počela volontirati u projektu SBSS i šta te na to potaklo?


Moja prijateljica je volontirala u ovom projektu i informisala me o svemu nakon čega sam bez razmišljanja odlučila da se prijavim. Smatrala sam da svojim učešćem u projektu mogu biti od velike koristi te da mogu mnogo toga i naučiti -što se i dogodilo. Prvo sam učestvovala u organiziranju grupnih aktivnosti za djecu koja su uključena u projekat, a sada sam i starija sestra jedne divne djevojčice od devet godina. U sklopu projekta osim druženja s djecom provode se različite radionice pripreme i planiranja aktivnosti kroz druženje s drugim volonterima, a budući da sam studentica koja je uz to i zaposlena, volontiranje je prosto način da pobjegnem od svakodnevnice i napunim baterije na taj način, a što je i najbitnije, pomognem drugima.


Zvuči jako zanimljivo, možeš li nam opisati kako je zapravo bilo upoznati mlađu sestru?


Iskreno, u početku nije mi bilo svejedno, kako će naše upoznavanje proći ili buduća druženja. Ipak, ja sam za dijete početno stranac koji će je voditi kroz ovaj projekat, provoditi vrijeme u druženju s njom pa sam se pitala kako će ona sve to prihvatiti. Međutim, nakon edukativnih radionica i od prvog susreta s djevojčicom moje brige su nestale i odmah sam znala da će to biti jedno super iskustvo.

Moja mlađa sestra je jedna predivna djevojčica, veoma skromna i puna ljubavi. Njen osmijeh mi svaki put daje do znanja koliko sam joj zapravo važna i koliko smo mi ljudi sposobni nekome uljepšati dan svojim prisustvom. S njom nikada nije dosadno, znatiželjna je i mnogo voli da priča o svemu. Ja sam presretna što sam uspjela da ostvarimo jedan takav odnos pun razumijevanja i ljubavi.


Šta konkretno podrzumijevaju druženja, i voljeli bismo saznati šta je tebi posebno u druženju s mlađom sestrom?


Naša druženja do početka marta su bila ispunjena mnoštvom aktivnosti uključujući posjete muzeju, šetnje, igranje uz puno smijeha, ili prosto druženje uz topao čaj. Svaki susret s mlađom sestrom mi je poseban jer me svaki put ispuni neka posebna radost i sreća od njenog osmijeha. Razumijem bitnost svoje uloge u njenom životu kao uzora, ali također i sve više shvatam koliko sam sretna osoba što je ona postala dio mog života. Spomenula bih proslavljanje mog rođendana uz palačinke, jer se ovaj osmijeh sa lica teško skida kada se prisjećam tog dana, i svog oduševljenja u trenutku kada mi je moja mlađa sestra uručila rođendansku čestitku. Sama je napravila čestitku i nacrtala nas dvije, a u trenutuku kada sam to vidjela prosto mi je objasnila da sreća nikada nije mogla i neće moći da se kupi.


Pojavom globalne pandemije volonteri projekta SBSS su stavili na raspolaganje sve resurse djeci, u vidu pružanja podrške na drugi način, možeš li nam reći nešto više o tome?


Volonteri SBSS su kao i velika većina ljudi prinudno prešli na online komunikaciju, kako s djecom tako i s ostalim volonterima i koordinatorima. Sastanci s djecom se odvijaju barem jednom sedmično individualno, a od prošle sedmice pokrenuli smo i grupne sastanke volontera i djece. Sastanci se odvijaju u svrhu prikupljanja informacija o potrebama djeteta, volontera i planiranja kako zadovoljiti te potrebe. Postoji više timova koji su svakodnevno u komunikaciji i trenutno radimo na tome da se djeci pruži kvalitetno provedeno vrijeme kroz radionice i društvene igre. S obzirom da su tu i djeca iz socijalno ugroženih porodica nastojimo da obezbijedimo i pomoć opskrbom namirnicama, higijenskim potrebštinama ili tehnološkoj opremi.


S obzirom da nam je jasnija uloga volontera u projektu, kako sada izgleda konkretno tvoja komunikacija sa mlađom sestrom, i na koji način si joj podrška u ovom periodu?


Moja mlađa sestra me odmah na početku obavijestila o tome da nema uređaj preko kojeg bi pratila on-line nastavu te sam kao starija sestra odlučila da joj donesem jedan laptop koji će korisiti kako njoj tako i njenoj braći i sestrama za školske obaveze. Mnogo su se obradovali, a ja sam se osjećala sretnom što sam im na taj način mogla pomoći. Obzirom da su u to vrijeme bili bolesni, također sam im dostavila  lijekove i voće jer im je to bilo tada najpotrebnije. Što se tiče video druženja, razgovaramo, igramo se, npr. na prošlom druženju odlučile smo igrati malu igru crtanja, tako što ćemo predložiti slovo i zatim crtati neki predmet, životinju itd. čiji naziv počinje na to slovo, i bilo je jako zanimljivo. Drugi volonteri također igraju razne igrice sa svojim mlađim sestrama/braćom, i jedva čekam da iskoristim neke od tih ideja. Time djeci pomažemo da barem na kratko zaborave trenutnu situaciju.


Ima li nešto što bi posebno htjela izdvojiti ili poručiti drugima kako bi ih potakla na volontiranje, ili na pružanje podrške ljudima u svom okruženju?


Posebno mi je drago što smo svi volonteri nekako još više povezani te smo odlučniji u svojim namjerama da zajedno sa koordinatorima budemo od pomoći djeci. Ostali smo povezani bez obzira na distancu koja se nameće. Ova situacija jasno je pokazala da bez obzira na okolnosti uvijek postoji način da uradimo nešto za ljude koji nas okružuju, i budemo neizmjerno ispunjeni zbog toga. 

Kao volonterka mnogo sam sretna što sam dio jednog ovakvog projekta koji mi pokazuje važnost solidarnosti i humanosti, odnosno važnost pružanja adekvatne podrške onom kome je najpotrebnija.



Intervju pripredila: Sanela Šehić, volonterka