O nama

Vijesti

Jul

24

Napravi sebi sreću, evo formule...

INTERVJU: Lamija Memić // Napravi sebi sreću, evo formule...

Ukoliko biste voljeli provoditi vrijeme s kvalitetnim ljudima na kvalitetan način a pri tome donijeti sreću kako sebi tako i drugim ljudima, prošetajte do najbližeg centra u kojem se provodi projekat Stariji brat, starija sestra i tražite od volontera upustvo za pravljenje sreće.

Možda mi nećete vjerovati, ali volonteri projekta SBSS su proizvođači sreće kako u svom životu tako i u životu mališana. Sasvim obični ljudi sa jednostavnom formulom za sretniji život, koju će vrlo rado podijeliti i s vama.


Formula glasi:

U slobodno vrijeme 3-4 x mjesečno družiti se s djecom uključenom u projekat SBSS + grupne radionice i izleti = sreća

 

Ukoliko živite u Mostaru, volonteri projekta SBSS se nalaze u Centru za psihološku podršku “Sensus” , potražite ih i zajedno napravite novu sreću uz pomoć stare formule.  Lamija Memić, studentica prve godine Odsjeka za logopediju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, volonterka projekta, će nam reći nešto više o učincima ranije spomenute formule. 


Odakle interes za jednim ovakvim projektom, odnosno šta je tebe motivisalo da volontiraš u projektu SBSS ?


S obzirom da su moja struka i rad s djecom usko povezani, prvenstveno tražila sam projekat koji će mi omogućiti rad s djecom. Za projekat SBSS sam čula od svoje sestre koja me upoznala sa načinom rada volontera te sam odlučila i ja da se okušam u ulozi starije sestre. Naime, najmlađi sam član moje porodice i stvarno je zanimljivo biti s druge strane, odnosno biti za promjenu starija sestra nekome. Također, druženja volontera i djece su uvijek ispunjena srećom, smijehom i svi se kući vraćaju na neki način bogatiji za još jednan sretan dan.


Možeš li nam opisati kako je zapravo bilo upoznati mlađu sestru?


Druženja s mlađom sestrom su počela od decembra 2019. godine, nakon uvodne edukacije upoznala sam se s djevojčicom. Njena dva brata isto tako su uključena u projekat, radi se o djeci iz SOS dječijeg sela iz tog razloga je prvo upoznavanje bilo grupno. U početku nije bila opuštena atmosfera, nekako očekivano, s obzirom da smo mi ipak stranci. Međutim kasnije, kroz razgovor, upoznavanje je postalo opuštenije svima nama. Nekako sam odmah nakon prvog upoznavanja osjećala da će to biti jako zanimljivo iskustvo.


Tokom druženja s mlađom sestrom da li si doživjela nešto posebno, možda neka trajna uspomena koju želiš da podijeliš s nama?


Naša druženja su meni uvijek posebna i mnogo je tu divnih uspomena pa ću izdvojiti nekoliko njih. Primjerice, na jednom od naših druženja moja mlađa sestra je počela da komentariše naše prvo upoznavanje i rekla je da u trenutku kada je vidjela nas volontere kako im prilazimo odmah poželjela da sam ja njena starija sestra. To mi je značajna informacija jer svi znamo koliko je važan taj prvi utisak koji ostavljamo na ljude, pogotovo djecu. Isto tako njen rođendan smo obilježile skupa, kupila sam joj poklon i napravila čestitku. Željela sam da i ona ima za uspomenu  između ostalog čestitku jer ih često pravi i poklanja meni. Oduševljenje nije izostalo ni s jedne ni s druge strane.


Koje su aktivnosti sastavni dio vašeg druženja i da li si vremenom primjetila neke promjene kod djevojčice?


Djevojčica je u početku malo komunicirala, bila je mnogo stidna, a vremenom je postala dosta otvorenija i opuštenija u razgovorima. Volonteri njene braće i ja često osmislimo neke zanimljive aktivnosti i družimo se svi skupa u gradu. Naši izlasci su dosta dinamični, na primjer išli smo u kuglanu, na teren da igramo košarku, odbojku i slično. Fascinirala se odlaskom u kino gdje smo gledali animirani film, bila je puna utisaka. Uvijek je tu mnogo zabave, smijeha i naravno sreće pa svaki put s nestrpljenjem čekamo naredni susret.



Za kraj ovog ugodnog razgovora, možda da s nama podijeliš nešto iz iskustva volonterke ovog projekta što će u konačnici motivisati mlade ljude koji trenutno nisu dio ove priče da se uključe?



Vrlo rado. U prvom redu rekla bih da sam ja prezadovoljna i presretna što sam dobila priliku da budem dio jedne ovakve priče. Približio me dječijem svijetu od kojeg se nekako udaljimo odrastanjem pa me sve ovo vratilo u djetinjstvo i samim tim usrećilo. Primjetila sam da sada djecu mnogo bolje razumijem, i dosta lakše mogu da primjetim njihove potrebe i adekvatno reagujem na njih. Svima preporučujem da se uključe, projekat ne zahtjeva mnogo vremena dok s druge strane djeci tih par sati druženja itekako znači.

 


Kakav ćete život voditi, kako i s kim provoditi svoje slobodno vrijeme naravno vi odlučujete. Mi vam preporučujemo da to vrijeme iskoristite družeći se s djecom iz projekta SBSS. Prošetajte s djecom, ispričajte im nešto o sebi, saslušajte ih, dajte im mali komadić sebe, posjetite zanimljiva mjesta i sami doživite ovu sreću o kojoj pričamo.

 

Priredila: Sanela Šehić, volonterka