Mentorstvo kao tihi savez mudrosti i iskustva

U današnjem svijetu gdje se često gubimo u buci svakodnevnog života, mentorstvo nam postaje svjetionik nade, usmjeravajući nas prema našim najdubljim snovima i potencijalima, a sve to kroz podršku, povjerenje i empatiju.

Kroz naše dugogodišnje iskustvo na polju mentorstva, posvećeni unapređenju i razvoju mentorskih programa, želeći pružiti dublji uvid u savremene pristupe i korisne metode u mentorstvu, pripremili smo ciklus od ukupno četiri stručna članka posvećena profesionalizaciji mentorskih praksi, a koje je podržala Fondacija Medikor iz Lihtenštajna, naši dugogodišnji donatori.

U nastavku vam s ponosom predstavljamo prvi u nizu članaka te vas pozivamo da zajedno zakoračimo u inspirativni svijet mentorstva, gdje svaka podrška i savjet ostavljaju trajni trag na putu razvoja i uspjeha.

S pravom možemo reći da je mentorstvo jedna od najmoćnijih i najtransformativnijih veza u ličnom i profesionalnom razvoju. Budući da smo svjedoci svakodnevnih promjena današnjice, na koje često i nismo u mogućnosti uticati, podrška iskusnijih pojedinaca itekako nam može biti ključ za rast i uspjeh, ma o kojem životnom polju se radilo. Ovaj odnos ne samo da oblikuje karijere, već i stvara mostove između generacija, omogućavajući pri tom kvalitetan prijenos znanja i vještina, koje će zasigurno, kad-tad pronaći svoje mjesto u životu pojedinca. Kako se oblikuju ove veze i koje benefite donose? U ovom članku istražit ćemo sam pojam mentorstva, njegove prednosti i prisustvo te približiti način na koji mentorstvo pozitivno utiče ne samo pojedince, već i na cijelu zajednicu.

Mentorstvo[1] možemo definisati kao proces učenja koji se odvija kroz kvalitetnu interakciju između, s jedne strane, mentora - osobe koja je iskusnija, zrelija i vlada životnim izazovima u puno boljem obimu nego druga osoba, i s druge strane mentee-a (radi lakšeg izražavanja, koristit ćemo termin 'menti') - osobe kojoj je potrebna uputa, podrška i motivacija za uspjeh. Ovaj odnos može biti formalizovan, kao u programima mentorstva, ili neformalan, kroz prijateljske veze ili profesionalne kontakte.

Posmatrajući mentorstvo kao komponentu, koja ima ključnu ulogu u razvoju šire zajednice, možemo zaključiti da se doprinos mentorstva u zajednici ogleda, prije svega, u socijalnoj koheziji, obzirom da se jača veza unutar zajednice te se ljudi povezuju kroz zajedničke ciljeve i izazove; transferu znanja, jer iskusni pojedinci svoje znanje dijele s drugima pa se vrijedne informacije i vještine prenose na širi krug ljudi; razvija se liderstvo i pruža se podrška različitosti, sa posebnim fokusom na marginalizirane grupe, a koje se na taj način uključuju u društvo i, bez prepreka, razvijaju svoje potencijale.

Radi se o odnosu koji je dinamičan i često obogaćuje obje strane, stvarajući dublje veze i zajednički rast te kao takav ima višestruke benefite a u one ključne spadaju:
- razvoj profesionalnih vještina, koje podrazumijevaju to da menti ima priliku učiti iz praktičnog iskustva mentora, koji mu pružaju savjete o specifičnim alatima, tehnikama i standardima za postizanje što boljeg rezultata.
- umrežavanje, obzirom da se kroz mentorstvo mentijima otvaraju nove prilike, a ako tome dodamo i preporuke mentora, šanse za kreiranje kvalitetnih ciljeva postaju itekako bolje
- emocionalna podrška i poboljšanje samopouzdanja, jer su upravo mentori tu da budu oslonac, pruže podršku i ohrabrenje te da se, sve ono negativno u životu pojedinca, koliko-toliko, umanji.

Gdje sve pronalazimo mentorstvo?

Mentorstvo se može razvijati između različitih grupa i pojedinaca i u raznim kontekstima, pa ga tako možemo posmatrati i u sljedećim životnim komponentama:
-profesionalno mentorstvo, koje podrazumijeva odnos menadžera i zaposlenika, odnosno stručnjaka i početnika
-akademsko mentorstvo, u kojem imamo odnos profesora i studenta te starijeg i mlađeg studenta
- lično mentorstvo, gdje se kao mentori pojavljuju roditelji ili stariji članovi porodice te prijatelji ili poznanici, a dok kao mentiji su tu djeca ili mladi
-zajedničko mentorstvo, koje čine zajednica i nevladina organizacija s jedne strane i krajnji korisnici, odnosno, pojedinci ili organizacije, s druge strane.

Značaj komponenti mentorstva za djecu i mlade

Kada je riječ o mentorstvu na relaciji mentor – djeca/mladi, odnosno mentiji, upravo kod takve djece, odnosno mladih, mentorstvo je prepoznato kao efikasan i neophodan alat za poboljšanje kvaliteta socijalne integracije i prevenciju daljeg društvenog isključivanja. Takvi bliski, neformalni odnosi sa mentorima pružaju mentijima realniji uvid u svakodnevni život, izazove i prilike koje sa sobom nose životne situacije te upravo takav odnos podstiče njihovu aktivniju uključenost u sopstveni lični i profesionalni razvoj, čineći ih proaktivnijima u kreiranju životnih prilika i kvalitetnom radu na što boljoj sopstvenoj budućnosti. Na taj način, djeca/mladi ne ostaju samo pasivni korisnici socijalnih usluga, već postaju aktivni učesnici u oblikovanju svog puta[2].

Ako bismo proces mentorstva, u odnosu između mentora i djece/mladih, odnosno mentija, podijelili u tri faze, to bi izgledalo ovako:

1. Prvi kontakt, u kojem je za mentija korisno da ima razvijen osjećaj samopoštovanja i poštovanja prema ljudima u svojoj okolini, pokaže samoinicijativu u komunikaciji s mentorom te posjeduje vještine aktivnog slušanja i jasno izražava svoja očekivanja i ideje
2. Razvijanje i održavanje odnosa, u kojem je poželjno da je menti motivisan i otvoren za sticanje novih znanja od mentora, uspostavi ravnotežu između kritičkog promišljanja dostupnih informacija i suočavanja s osjetljivim pitanjima, koja mogu izazvati nelagodu, temeljno pripremi materijale i teme za razgovor s mentorom, a nakon susreta analizira svoje ponašanje i razmišlja o novostečenim spoznajama, njeguje otvorenu komunikaciju kroz postavljanje pitanja, iznošenje mišljenja i razjašnjavanje mogućih postojećih nejasnoća
3. Sticanje profesionalne zrelosti i završavanje mentorskog odnosa, važno je da menti razvije samopouzdanje, profesionalnu odgovornost i bude nezavisan u donošenju odluka, da prihvata kritiku kao konstruktivan alat za unapređenje svojih vještina i savlada vještine davanja korisne i pozitivne povratne informacije te za kraj iskaže zahvalnost i prizna značaj mentorove podrške u svom razvoju.

Nikakve metode, tehnike i intervencije ne mogu zamijeniti moć autentičnog, brižnog i podržavajućeg odnosa – odnos i iskustva su ta koja nas mijenjaju i ona su najveći resurs kojim raspolažemo. Najveći dio problema u životu nastaje u odnosu s ljudima, kod djece u riziku su to najčešće bili oni koji su ih najprije trebali zaštititi – ali se zato i oporavak, izlječenje i rast isto tako dešavaju u odnosima s ljudima koji su predani, uporni, posvećeni i posjeduju odgovarajuće vještine[3].

Za kraj možemo zaključiti da mentorstvo predstavlja ključni element ličnog i profesionalnog razvoja, jer kroz razmjenu znanja i iskustava stvara održive veze koje osnažuju pojedince i pripremaju ih za suočavanje s izazovima budućnosti. Stoga, mentorstvo nije samo prenošenje znanja - ono je transformativno putovanje na kojem mudrost vodi, podrška osnažuje, a svaki susret gradi temelje budućih uspjeha.

Amila Ibrahimović

Vanjska saradnica Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa

Stariji brat, starija sestra