„Neko je zainteresovan za mene!“

Kada djetetu pomognemo da se osjeti sigurno, viđeno i kada kroz druženje sa nama odraslim ljudima ono može da kaže „Neko je zainteresovan za mene!“ isključivo načinom na koji ga gledamo ili slušamo ili razgovaramo s njim - mi tada utičemo na cjelokupnu ličnost djeteta, na njegov doživljaj života kao i svijeta koji ga okružuje.

Uključivanjem u projekat Stariji brat starija sestra pruža se mogućnost da djeci pokažete da su viđena, da su njihove potrebe prepoznate i da ste tu za njih, što je ujedno ogromna sreća i za nas volontere.

Prilikom upoznavanja djevojčica je bila tiha i kratko odgovarala u razgovoru sa mnom kao što to djeca obično i rade u novim situacijama. Međutim, već na prvom našem individualnom izlasku u Muzej iluzija, to se stanje promijenilo. Djevojčica je bila vesela, puna energije obilazila prostorije, neumorno istraživala okolo, postavljala pitanja itd. U povratku kući je pjevala i smijala se, i rekla je da joj je bio super dan, a ja sam bila zatečena činjenicom kako joj je malo potrebno da bude sretna. To mi je zanimljivo iz razloga što sam početno imala strah da li ću ja uspjeti da ispunim svoju ulogu starije sestre, a ona mi je odmah na prvom izlasku pokazala da nije bilo potrebe da me brinu takve stvari.

Naše druženje se nastavilo bez obzira na pojavu pandemije COVID-19. Odmah sam stupila u kontakt s djevojčicom kako bih saznala na koji način mogu da joj pružim podršku, i napravila s njom plan druženja. Nastavile smo da se družimo on-line, preko video poziva igrale smo društvene igre, zajedno učile i pisale zadaću. Nakon tih par mjeseci napokon smo dobili dozvolu da se družimo uživo i baš u tom periodu se bližio njen rođendan. Otišle smo u jednu slastičarnu u blizini kako bi proslavile rođendan. Naravno jedva je čekala da otvori poklon, a kada je napokon vidjela šta se sve tu nalazi - njenoj sreći nije bilo kraja. Između ostalog dopala joj se narukvica koju je odmah stavila na ruku. Poslije smo odlučile prošetati gdje mi je ona rekla da je to najljepša narukvica koju je ikad vidjela i da je neće skinuti do kraja života. Njen poseban dan je postao istovremeno i jedan od mojih posebnih dana u životu. Isto tako je bilo i za moj rođendan jer je i ona meni kupila poklon vezano za ono što je čula, primjerice ja volim sove i naravno sova je bila dio poklona, kao i njena čestitka koja mi je bila jedna od posebnih taj dan.

Što se tiče naših druženja izdvojila bih odlazak na brdo Hum iznad Sarajeva gdje se nalazi dobro poznati repetitor. Često je komentarisala nešto vezano za taj repetitor, primjerice kako joj je čudno što ponekad izgleda manji iako smo mi bliže. S tim u vezi ja sam jednog dana odlučila da joj napravim malo iznenađenje i odvedem je da vidi baš taj repetitor. Obično se dogovaramo gdje ćemo se družiti ali tada sam ja rekla da imam jedno iznenađenje i da se nadam da će joj se svidjeti. Kupile smo nešto hrane, vodu i krenule put Huma. Ona nije nikako mogla da pretpostavi gdje idemo dok nismo došle skroz blizu repetitora, na šta je uzviknula „Repetitor!“. Prišle smo bliže, analizirala je sve i mnogo se iznenadila kako to zapravo izgleda kada si blizu, čak je i prokomentarisala da ne može da vjeruje da tako izgleda i da je mnogo ljepši iz daljine ili navečer.

Mjesecima poslije na jednoj od radionica djeca su dobila zadatak da nacrtaju neku situaciju u kojoj su se osjećali istinski sretno. Moja mlađa sestra je nacrtala nas dvije pored repetitora. U isto vrijeme sam osjetila sreću što joj je taj izlazak toliko značio ali s druge strane mi je dala potvrdu važnosti nas volontera u njihovom životu.

Izdvojila bih i dan kad smo išle pogledati predstavu koja je bila više nego zanimljiva. Odlučile smo da zajedno pokušamo pronaći pozorište, pitale smo prolaznike za usmjerenje i pratile instrukcije (iako sam ja znala gdje se nalazi pozorište) ali to je jedan od primjera zašto se ovaj projekat i zove mentorski projekat. Nastojimo djecu odvesti na mjesta koja nisu bili u mogućnosti posjetiti ali i kroz svakodnevne situacije naučiti ih kako reagovati na adekvatan način. Osim traženja lokacije, kroz druženja moja mlađa sestra učila je pravilno koristi pribor za hranu, na koji način naručiti i platiti hranu, kako organizovati vrijeme, te kako se izražavati u određenim situacijama i mnogo drugih stvari koje će joj sigurno koristiti u svakodnevnom životu.

Osim druženja sa djevojčicom kroz volontiranje u ovom projektu spomenula bih i prednosti druženja sa drugim volonterima ovog projekta zajedno sa našom koordinatoricom. Naime, kroz savjetodavne sastanke razgovaramo o izazovima s kojima smo se susreli, svaki put dobijemo adekvatnu podršku kako za projekat tako i za naše lične životne poteškoće i izazove.

Kroz druženje sa svojom mlađom sestrom na neki način sam se prisjetila koliko su djeca zapravo mudra. Na ljubav će odgovoriti ljubavlju, lako će prihvatiti dogovore ukoliko im se objasni razlog tog dogovora i surađivat će ukoliko mi imamo pravilan pristup.

Možda ne možemo graditi budućnost za djecu ali možemo pomoći djeci da se izgrade za budućnost koja ih čeka.

Sanela Šehić, volonterka projekta SBSS (Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE)