Dobri ljudi ti daju sreću, a najbolji uspomene!
Tijekom naše posjete Travniku imali smo priliku razgovarati s Aidom Palić, studenticom Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku i volonterkom programa Stariji brat, starija sestra u udruženju Centar za edukaciju mladih Travnik.
Aida i njezin mlađi brat su se upoznali početkom godine na podijeli paketića za djecu. Dječak je na početku bio stidljiv, ali je prihvatio Aidu s osmjehom na licu i vrlo brzo su uspjeli izgraditi divan prijateljski odnos.
Da li vidiš napredak kod svog mlađeg brata?
Definitivno da, posebno kada je riječ o komunikaciji. Prije je dječak izbjegavao kontakt s drugima, a sada je počeo biti otvoreniji i komunikativniji kako sa mnom tako i s drugom djecom i volonterima. Jako puno razgovaramo o svemu i svačemu. Primijetila sam da dječak mene vidi kao neki štit, kao neki oslonac u životu, osjećam da ima puno povjerenje u mene.
Kako izgledaju vaša druženja?
Svako naše druženje je jedan novi uspjeh, uvijek nam je malo vremena i uvijek nam je žao kada se rastajemo. Isprobavamo skupa razne stvari, odlazimo u parkove u kojima nismo bili, na mjesta gdje nismo nešto probali, prvi put sam ga odvela u Stari grad u Travniku. Skupa smo prvi put bili u otvorenoj teretani gdje nam je bilo jako zabavno, a pored toga bili smo u Fitness centru MY WAY kojim se dječak oduševio.
Da li bi nam izdvojila jedno druženje s dječakom?
Ono što bih izdvojila jeste kada smo prvi put išli u otvorenu teretanu. Dječak je bio pun energije i radoznalosti, htio je da isproba sve sprave što prije. Ja sam se također po prvi put iskusila na nekim od sprava, smijali smo se meni i mojim pokušajima. Koristili smo sprave na kojima se radi u paru i to nam je bilo najzanimljivije, tu smo se najviše smijali jer ja nisam mogla pratiti dječakov tempo. To nam je bio jedan od ljepših izlazaka gdje smo se jako puno smijali i zbližili još više kroz zajednički rad.
Da li je učešće u ovom projektu imalo utjecaja na tebe i tvoj lični razvoj?
Kroz projekt sam se definitivno našla u situacijama u kojima nisam nikada prije i to mi je pomoglo da razvijam neke svoje vještine. Veliki utjecaj sam primijetila na moj emocionalni razvoj. Kroz druženje s dječakom susrećem se s jako puno nedoumica koje svaki put sve lakše i lakše rješavam. Smatram da će mi učešće u ovakvom projektu pomoći kako u struci tako i u životu.
Da li planiraš ostati u projektu i da li imaš neku poruku za potencijalne volontere?
Definitivno planiram nastaviti druženje s dječakom i planiram biti dio jednog ovakvog projekta, jedne ovako lijepe priče. Razlog zašto bih preporučila i drugim mladim osobama da se uključe u jedan ovakav projekt jeste to što je rad s djecom jedan od najplemenitijih. Učešćem u ovom projektu dajete djeci ono najbitnije, a to je sreća, uljepšavate im dan, mjesec pa čak i život. Izgradit ćete i sebe kao osobu, postat ćete jači i uvidjeti da život nije bajka. Okruženi smo problemima, ali u zajedništvu možemo sve da prevaziđemo. To zajedništvo sam spoznala kroz druženje sa svojim dječakom uz veliku podršku svih volontera i volonterki u našem udruženju i naravno nesebičnu podršku naših koordinatorica i stručnih saradnika!
Pripremila: Elmira Ramadani, volonterka FSBSS
