Kratko, ali slatko druženje
INTERVJU: Šejla Hodžić // Kratko, ali slatko druženje
Program Stariji brat, starija sestra od decembra 2019 godine počeo je sa realizacijom svojih aktivnosti i u Brčko distriktu. Ovo je prvi projekat ovoga tipa koji se realizuje u Brčkom i za sada okuplja 11 volontera.
Naša sagovornica ovaj put je Šejla Hodžić, volonterka projekta Striji brat, starija sestra koji se provodi u sklopu Omladinskog centra „Vermont“ u Brčkom. U nastavku ćemo saznati na koji način se projekat SBSS realizuje u Brčkom i kako se je naša sagovornica snašla u ulozi starije sestre.
Projektje počeo sa realizacijom u decembru 2019 godine, kada počinje i moja volonterska priča u SBSS-u. Moj prvi susret sa mojom mlađom sestrom se desio upravo u prostorijama Omladinskog centra " Vermont". Taj naš prvi susret je dobro prošao i bolje od mojih očekivanja. Moja mlađa sestra ima dvanaest godina, ona je jedna povučena i stidljiva djevojčica, ali na sreću ja sam komunikativna i pričljiva tako da tražimo ravnotežu u našem odnosu.
U ovome kratkom periodu našeg druženja nismo uspijele mnogo toga da uradimo niti da se družimo onim intenzitetom kojim smo planirale, ali ipak smo uspjele da stvorimo jedan dobar odnos. Organizovale smo naša druženja u skladu sa našim željama i obavezama. Nekada bi to bila šetnja, nekada bi otišle na kolač ili na neki događaj koji je trenutno aktuelan u gradu i odgovara našim interesima. Također smo mi, volonteri projekta SBSS u Brčkom, organizovali par radionica za djecu gdje smo se svi zajedno družili. Na tim radionicama smo nastojali da kroz igru i na kreativan način učimo i radimo sa djecom, ove radionice su bile idealne u zimskom periodu kada nismo imali puno mogućnosti za druženja vani. Brčko je mali grad i nema velikog izbora ali nastojimo da maksimalno iskoristimo ono što nam se nudi.
Mi nažalost nismo uspjele dugo da se družimo, taj period od decembra do marta je bio prekratak da se mi bolje upoznamo. Ali ono što sam zapazila jeste da je ona postajala opuštenija i otvorenija kroz naša druženja i viđenja. Ja sam imala tu sreću da imam svoje starije sestre i da zajedno s njima rastem i učim, nadam se da ću i svojoj mlađoj sesti ja biti sestra s kojom će ona moći o svemu pričati i neko na koga će moći računati.
Zbog cijele situacije u kojoj smo se našli usljed ove pandemije mi smo imale otežanu komunikaciju, moja mlađa sestra nema opremu kao što je mobitel ili kompjuter stoga se nismo uspjele tako često čuti. Naši online razgovori su trajali kratko, primjetila sam da joj značito moje javljanje i da joj je drago da smo barem na taj način ostale u kontaktu i da zna da je nisam zaboravila.
Mislim da ni sami nismo svjesni koliko pomažemo ovoj djeci i koliki značaj mi imamo u njihovim životima. Voljela bih da i poslije projekta ostanemo u kontaktu i budemo jedna drugoj podrška.
Uvjerena sam da će ovaj projekat mi donijeti dosta dobroga, primjećujem zadovoljstvo koje osjećam nakon svakoga našeg druženja. Iako je sve tek počelo ja sam uvjerena da će ova naša volonterska grupa rasti i da ćemo i dalje biti razlog nečijeg osmijeha barem na ovaj način.
Priredila: Merzina Ahmetović, volonterka
