Lijepe trenutke teško je opisati riječima

Intervju: Alma Muratović // Lijepe trenutke teško je opisati riječima

Projekat Stariji brat, starija sestra u Bosni i Hercegovini se kroz Mrežu SBSS BiH realzirao od 2004. godine, te od 2019. godine u 8 organizacija uz sufinanciranje Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra. U projektnom ciklusu 2019/2020, u implementaciju ovog programa uključen je i Međunarodni Forum Solidarnosti EMMAUS iz Klokotnice - Doboj Istok, te smonedavno razgovarali sa volonterkom Almom Muratović, studenticom Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli.

Kako si saznala za projekat Stariji brat, starija sestra i zbog čega si se prijavila?

Volonterskim angažmanom u Prihvatnom centru Duje, tj. Centar za djecu i mlade sam imala priliku upoznati djecu koja su danas u projektu SBSS. U razgovoru sa profesoricom Edinom Šarić sam dobila informacije o projektu i odlučila sam se prijaviti za učešće jer i sama znam koliko bi to djeci značilo, s obzirom da nemaju mogućnost za neke posebne izlaske vani. Igrom slučaja zbog odustajanja jednog volontera, za druženje sam dobila dječaka i djevojčicu što mi je na početku predstavljalo problem. Zbog razlike u polovima i godinama teško je bilo uspostaviti ravnotežu, ali kroz druženja smo uspjeli sve to izbalansirati.

Kako su izgledala vaša druženja tokom pandemije?

Dolaskom pandemije je bilo teško uspostaviti kontakt sa djecom. Djevojčica i dječak nisu imali mobitele pa samim tim održavanje kontakta je bilo skoro pa nemoguće, ali su koordinatori povremeno djeci posuđivali mobitel da bi se čuli sa mnom, na nekih pola sata ili sat. Djevojčica je prebačena u Sarajevo pa je dobila mogućnost korištenja tehnologije, sa njom se čujem svaki dan i slušam njene priče. Dok je dječak otišao kod bliže rodbine, ali nema baš mogućnost korištenja mobitela jer nema pristup internetu. Prije neki dan sam se čula sa djevojčicom i pravo me iznenadila. Rekla mi je kako je vaspitačicama u centru ispričala sve o projektu SBSS i šta je cilj samog projekta. Vidjela sam kako je zadovoljna i koliko joj sam taj projekat znači i koliko joj i ja značim, to me je baš oduševilo i bila sam presretna. Još jedna stvar koja je meni bila od velikog značaja, jeste da je odnos između dječaka i djevojčice jako dobar, čak su se čuli tokom panedmije kada su imali priliku za to.

Šta ti je najviše ostalo u sjećanju tokom vaših druženja?

Ono što mi je najviše ostalo u sjećanju je posjeta kinu u Tuzli. To je bio prvi put dječaku i djevojčici da idu u kino, gledali smo neki crtanifilm. Njihovu sreću ne mogu opisati, što je meni bilo od velikog značaja i nisam mogla sakriti svoje oduševljenje. Djevojčica mi se u jednom trenutku obratila i rekla: 'Ja sam mislila da će tebi biti dosadno, da ti samo zbog nas gledaš ovaj crtani, ali sam shvatila da si tioduševljena!'. Bilo je i smiješnih i tužnih scena u filmu, pa je bilo ispoljavanja raznih emocija. Pored toga smo išli i na klizanje, njima je bilopredivno i smiješno jer ja ne znam klizati. Uspjeli su me čak nagovoriti da kližem, iskreno, ne vjerujem da bih ikada pristala na to, ali sa njima sam to uradila bez razmišljanja. Na našim druženjima smo pravili fotografije, i ono što mi je drago jeste da i oni imaju, i čuvaju te fotografije, i redovno gledaju i pričaju o tome svemu.

Da li je bilo poteškoća ili negativnih iskustava u tvom angažmanu?

Jedina poteškoća je bila što dječak i djevojčica nisu bila u dobrim odnosima. Pored toga dječak je htio više pažnje, nije znao kontrolirati bijes i ljutnju pa sam morala dosta razgovarati sa njim. Međutim vremenom, to smo prevazišli, naučila sam ih da razgovorom riješe probleme i na taj način smo prevazišli poteškoće koje smo imali.

Za kraj neka poruka za volontere i one koji to nisu?

Svima bih preporučila da volontiraju i priključe se projektu, naglasila bih da ovo nije obaveza. Sam projekat imao je dosta uticaja i na mene samu, postala sam dosta strpljivija i više sam spremna za rad sa djecom. Pored toga, projekat mi je donio i jako puno iskustva i lijepih trenutaka. Ovo nije ispunjavanje samo djetetovog vremena nego i vašeg lično!

Pripremila: Elmira Ramadani, volonterka FSBSS