Pravo drugarstvo
Tokom naše posjete Udruženju Zemlja djece u BiH u Tuzli prošli mjesec, razgovarali smo sa Draženom o njegovom volonterskom iskustvu, ali i njegov mlađi brat se rado pridružio razgovoru.
Volonter Dražen Kukilo se po preporuci kolegice sa fakulteta odlučio prijaviti za volontiranje u projektu Stariji brat starija sestra. S obzirom da je student druge godine Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, smatra da će kroz ovo volontersko iskustvo steći praktično znanje i pomoći mlađem bratu tokom njegovog odrastanja.
Dražen i njegov mlađi brat Armin (11) se druže od novembra prošle godine i postali su pravi drugari. Armin je u početku bio sramežljiv dječak, a sad kad je bolje upoznao Dražena rado priča sa njim i dijeli svoje misli i ideje.
Tokom razgovora sa Draženom, Armin je insistirao da i on bude tu kako Dražen ne bi rekao nešto pogrešno. Na pitanje upućeno Draženu šta najviše vole da rade skupa, Armin odgovara kako vole kupovati figurice iz crtanih filmova jer mu je to hobi i drago mu je da ima starijeg brata poput Dražena sa kojim može podijeliti takve stvari. Dražen dodaje i da često igraju fudbala zajedno jer Armin trenira fudbal i to mu je najdraži sport. Ponekad prošetaju gradom, pojedu nešto zajedno, igraju košarku ili video igre.
Draženu se najviše sviđa kod svog mlađeg brata to što je on izuzetno pristojno i odgojeno dijete, drago mu je što voli sport i što mogu igrati zajedno fudbal. Armin nije uopće stidljiv kao na početku, stalno postavlja pitanja zašto i kako nešto postoji i sl. Sa svojih jedanaest godina, ima odlučan stav i razmišljanja kojih bi se postidjele i neke odrasle osobe.
Dok smo pričali o ovoj temi, Armin dodaje da se njemu kod Dražena sve sviđa i da ništa ne bi promijenio, ali je savjetovao Draženu da uvijek nosi plave patike jer mu odlično stoje.
Nakon smijeha i ćaskanja sa Arminom nastavljamo sa temom planova za budućnost. Dražen kaže da će nastojati volontirati kao stariji brat što duže može i da je ovo iskustvo vrlo pozitivno utjecalo na njega i izgradnju svojih kapaciteta i vještina.
Pitali smo Dražena i zašto ima manje momaka u ovakvim projektima nego djevojaka, on kaže da ih i kod njih na fakultetu ima mnogo manje nego djevojaka, a da je to vjerojatno zbog predrasuda koje vladaju prema određenim strukama; pedagogija i rad sa djecom se smatra nekako „ženskom“ naukom, a inžinjerstvo „muškom“, tako je valjda i u volontiranju, većinom u radu sa djecom su djevojke nažalost. Dražen ipak poručuje svim mladima, ne samo momcima, da se okušaju u volontiranju sa djecom koje će im donijeti jedno predivno iskustvo. Ne samo da ćete utjecati na dijete u promjeni razmišljanja i ponašanja, već i na same sebe.
Arminova mora da bude zadnja, tako da i on šalje poruku svojim vršnjacima:
Uvijek budite pametni, ne budite glupi, i idite u školu!
Ivana Radić
