Priča koja će da potraje
U projektnom ciklusu 2020./2021. surađivali smo s osam organizacija koje smo posjetili u prethodnom periodu. Same posjete smo iskoristili za druženja s djecom i volonterima od kojih smo neke i intervjuirali, a sada za kraj ostavili smo da porazgovaramo s našim divnim koordinatoricama.
Udruženje za razvoj i edukaciju mladih Siguran Korak iz Bijeljine je prethodni ciklus prvi put implementiralo program Stariji brat, starija sestra, te smo povodom toga razgovarali s koordinatoricom Violetom Mrkaljević o njezinim utiscima i planovima za budućnost.
Koja je bila motivacija da se uključite u jednu priču kao što je program Stariji brat, starija sestra?
Čim smo vidjeli javni poziv, svidjela nam se priča. Mi smo inače organizacija koja se bavi radom s djecom u riziku, ali smo uvijek bili fokusirani na grupne radionice. Nikada nismo imali priliku da radimo nešto poput programa Stariji brat, starija sestra, te nam se taj koncept rada s djecom 'jedan na jedan' jako svidio. Kroz razgovor s kolegama iz udruženja došli smo do zaključka da je to stvarno jedan od efikasnijih načina rada s djecom gdje će imati priliku da se zbliže s nekim, da imaju oslonac u nekome, da napreduju i da budu podržani.
Kako se sve odvijalo u vašem udruženju od samog početka?
Na početku je bio veliki izazov jer smo se prvi put susreli s mentorskim načinom rada. Bio nam je izazov da nađemo volontere i na koji način da ih privučemo s obzirom na to da je Bijeljina mali grad. Međutim, od intervjua, pa do same uvodne edukacije snašli smo se i dobili smo pozitivne reakcije naših volontera. Bilo je straha i kako će proći prvi susreti djece i volontera, te kako će roditelji reagovati. Na naše iznenađenje sve je prošlo u najboljem redu. Naravno, bilo je pojedinih poteškoća, ali uspješno smo ih rješavali na vrijeme. Pohvalila bih volontere koji su se trudili i uspjeli ispuniti svoje volonterske obaveze za ovaj ciklus. Sva njihova druženja s djecom mogla sam pratiti u njihovim izvještajima koje su svi uredno vodili. Oduševljena sam kako se sve odvijalo, s obzirom na to da je ovo prvi put da se susrećemo s jednim ovakvim načinom rada.
Da li bi izdvojila neki najznačajniji momenat u prethodnom ciklusu?
Ja bih izdvojila odlaske na izlete. Oduševljenje djece bih posebno izdvojila, djeca su se trudila da primjene neke od navika koje su naučila sa svojim volonterima. Nekoliko njih se svim silama trudilo da pravilno koristi nož i viljušku za ručkom, nisu bili glasni, pokušavali su da se ponašaju kao da svaki dan dolaze na takva mjesta, a skroz je suprotno. Djeci uključenoj u program je bio prvi put da idu na izlet, znajući to i promatrajući ih, jedva sam uspijevala zadržati svoje emocije.
Da li planirate da se uključite i naredni ciklus i šta bi uradili drugačije?
Planiramo biti dio ove priče, definitivno! Ono što bi promijenili možda bi bio dio oko volontera, potrudili bi se više u traženju volontera te uključivanju više djece.
Preporučujete li organizacijama da se uključe u program Stariji brat, starija sestra i imate li neki savjet za nove organizacije?
Definitivno se trebaju uključiti! Ono što bi ih posavjetovala jeste da se ne stresiraju jer nije toliko strašno (smijeh). Samo trebate planirati, raditi po uputama i na vrijeme, i problema neće biti. Program je prelijepa priča, super je osjećaj kad završite s projektom i vidite napredak i sva iskustava koja nose djeca i volonteri. Zadovoljstvo i emocije koje dobijete od djece i volontera, nemaju cijenu!
Priredila: Elmira Ramadani, asistentica Fondacije SBSS
