Priča uvijek ispunjena srećom

Kako se priča Stariji brat, starija sestra iz godine u godinu sve više širi, tako sve više volontera i volonterki postaju svjesniji svoje veoma značajne uloge u ovom programu. Ma koliko teško i izazovno bilo biti stariji brat/starija sestra, naši volonteri i volonterke te prepreke uspješno savladavaju i svakim danom na mnoge načine pokazuju koliko zaista vrijede.

Kroz tri godine uspješne realizacije ovog programa u Udruženju „Zemlja djece u BiH“ u Tuzli, prilikom posjete jednoj od njihovih radionica, imali smo priliku razgovarati sa Džejlanom, studenticom socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Džejlana je starija sestra već dvije godine te se na samom početku družila sa mlađom sestrom a od februara 2022. godine svoje vrijeme posvećuje mlađem, devetogodišnjem bratu.

Džejlana, ko je ustvari tvoj mlađi brat?

-Dječak koji je izuzetno komunikativan, hrabar, osjećajan, spreman suočiti se sa izazovima i i dalje ostati dosljedan sebi – to je moj mlađi brat, i uvijek s ponosom o njemu pričam. I pored teškoće u govoru koju ima, mucanje, on ne dozvoljava da ga to spriječi u uspostavljanju komunikacije sa drugima, ne predaje se i rado priča sa svima. Za vrijeme našeg druženja, koje nikada ne traje kraće od 4 sata, pričamo, upoznajemo grad i uvijek pronađemo neki razlog za smijeh i uživanje.

Koja je tvoja motivacija za ovu ulogu?

-Iskreno govoreći, mnogo je toga što me motiviše da budem dio ovog programa ali trenutno najveću motivaciju mi pričinjava vijest koju sam nedavno dobila od naše koordinatorice a to je da su u dječakovoj porodici i u školi primijetili da on itekako manje muca otkako se druži sa mnom. Iako sam na početku mislila i brinula se da se nismo povezali na pravi način, sada shvatam da moj pristup prema njemu ima efekta i da sve ovo što radimo se pozitivno odražava na njegov razvoj. Veoma sam sretna zbog toga i to mi daje još veću želju za nastavak.

Šta je to što bi poručila drugima?

Poručila bih im da ne razmišljaju puno ako se planiraju prijavljivati za volonterski rad. Ja inače kad razmišljam puno o nečemu, prođe me volja. Ali zato rado pozivam sve one, koji žele raditi na sticanju i usavršavanju svojih vještina, a isto tako i biti dio nečijeg odrastanja, da to svakako učine, jer je ovo priča koja uvijek sretno počinje ali i sretno završava.

Intervju radila
Amila Ibrahimović, volonterka Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra