Slider 1: Koliko nam je važno biti ono što zaista jesmo?
Slider 2: Koliko nam je važno biti ono što zaista jesmo?
Slider 3: Koliko nam je važno biti ono što zaista jesmo?

News

Koliko nam je važno biti ono što zaista jesmo?

Vijesti

Koliko nam je važno biti ono što zaista jesmo?

Pred nama je još jedna priča o volonterskom iskustvu, a ovaj put riječ je o starijoj sestri Sari i njenoj mlađoj sestri, koje nam dolaze iz Zenice i dio su programa Stariji brat, starija sestra u organizaciji koja po prvi put ovaj ciklus implementira Program. Riječ je o organizaciji „Naša djeca“ a volonterka Sara i njena mlađa sestra, rado su pristale razgovarati s nama i podijeliti svoju priču. Volonterka Sara Hadžić iz Zenice je 23-ogodišnja studentica Filozofskog fakulteta, odsjeka za Njemčaki jezik i književnost. Uz osmijeh Sara se prisjeća kako je već pri prvom susretu sa svojom mlađom sestrom bila ugodno iznenađena te kako je početak upoznavanja nadmašio njena dotadašnja očekivanja: „Odmah smo na prvu kliknule, sprijateljile se i jako sam zadovoljna bila već na samom početku“. Spontanim upoznavanjem, i dijete i volonterka osjetile su koliko im prijaju zajednički trenuci.

Kada smo pitali Sarinu mlađu sestru šta joj se naročito dopalo kod Sare, veselo nam je odgovorila: „Pa svidjelo mi se kakva je Sara, a najviše mi se svidjela njena nježnost.“. Djeca kroz rad sa volonterima, kroz prijateljski i topao odnos, vremenom prepoznaju baš ono što im nedostaje u njihovoj svakodnevici– pažnja, posvećenost, savjet, toplina i oslonac na putu razvijanja stavova i kvaliteta.

Svoje zajedničko vrijeme Sara i njena mlađa sestra provode šetajući, odlazeći na čaj ili kafu kao dvije prijateljice, igrajući društvene igre, a istakle su i da željno iščekuju jedno od narednih druženja kada im je u planu da sa jednom od volonterki i njenom mlađom sestrom organizuju zajedničko druženje te da zajedno pogledaju film u kinu. Ono čemu se, također, raduju jeste kvalitetno provođenje zajedničkog vremena igrajući odbojku, u kojoj obje uživaju.

Na pitanje čime bi se željela baviti kada poraste, djevojčica je odgovorila: „Voljela bih biti predsjednica države i ono što bih voljela promijeniti je učiniti da policija više kontroliše u saobraćaju, pošto dosta ljudi sjedne za volan, a ne znaju voziti.“

Provodeći vrijeme sa volonterima, djeca se postepeno otvaraju, postaju slobodnija u komunikaciji i razvijaju slobodu iznošenja svojih razmišljanja i stavova. Volonteri su tu da sa njima, između ostalog, pokreću teme koje mogu doprinijeti njihovom znanju, vještinama i razvijanju pravih vrijednosti i kulture življenja.

Sarina mlađa sestra je također kroz razgovor istakla da, osim druženja sa svojom volonterkom, naročito uživa i u crtanju: „Najviše crtam cvijeće i likove, ruka mi voli da crta, crtam iz sebe.“

Za kraj našeg razgovora, volonterka Sara i njena mlađa sestra naglasile su da se nadaju da će se njihovo druženje nastaviti i sljedeće godine. Djeci i volonterima su poručile da učestvuju u ovom programu, jer djeca nemaju razloga za strah i da je veoma važno da i starija i mlađa braća i sestre budu ono što zaista i jesu!

Intervju radila:
Farah Ćosić, volonterka u Fondaciji za podršku i razvoj mentorskih programa
Stariji brat, starija sestra