Slider 1: Najveselije sestre već drugu godinu za redom
Slider 2: Najveselije sestre već drugu godinu za redom
Slider 3: Najveselije sestre već drugu godinu za redom

News

Najveselije sestre, već drugu godinu za redom

Volonterska priča

Najveselije sestre, već drugu godinu za redom

Dvadesetdvogodišnja Dajana, apsolventica psihologije, članica Centra za djecu, mlade i porodicu u Laktašima, sa svojom je dvanaestogodišnjom mlađom sestrom kliknula već na prvom zajedničkom druženju uz partiju Čovječe, ne ljuti se. Budući da se druže već dvije godine i za to su vrijeme nanizale mnogo lijepih uspomena, teško im je prisjetiti se prvog individualnog susreta. Kao kroz maglu sjećaju se da je bila zima, a one su šetale i išle na sok. Tada im je bilo pomalo neobično, dok se nisu bolje upoznale.

„...sad razgovaramo, baš se onako družimo, kao dvije prijateljice, odnosno, sestre!“, podijelila je s nama Dajana.

„Više pričamo jedna s drugom, prije je bila uglavnom šutnja“, kaže njena mlađa sestra. Kad se sretnu, „ne zatvaraju usta“ tokom čitavog druženja – razgovori najčešće počinju sa „šta ima u školi“, a nastavljaju se na razne teme. Jedna sa drugom dijele novosti i jedna od druge mnogo uče. Kroz razgovore sa svojom mlađom sestrom, a o njenom morskom prasetu, Dajana je razvila ljubav prema životinjama, pa im je i to česta tema.

Osim zajediničkih interesovanja, ove sestre međusobno dijele i znanja: „Ona mi je pomogla, zato što ja najčešće kada učim, učim napamet, pa mi je ona predložila da podvlačim neke stvari, da će mi tako biti lakše.“ Dajana je, sa druge strane, od djevojčice naučila kako biti mirna u određenim situacijama: „Ona je uvijek tako mirna i plaha, a ja sam opet suprotnost, pošto sam temperamentna. Kad sam s njom, ona me smiruje.“

Kažu da do sada nisu imale nikakvih problema, a djevojčica posebno naglašava da se nikada ne bi posvađala sa Dajanom: „Ovo druženje sa Dajanom meni se svidjelo i osjećam se kao da je ona starija sestra koju nikad nisam imala... Ja imam sestru, ali ona je samo godinu starija.“ – nasmijala nas je svojom opaskom.

Vrijeme zajedno provode u šetnji, na soku ili kolačima. Išle su u kino u Banjaluku i kada vrijeme to dozvoli, planiraju i druge aktivnosi u Banjaluci. Od zajedničkih druženja izdvojile su odlazak na farmu, što nimalo ne iznenađuje, budući da dijele veliku ljubav prema životinjama, kao i izlet u Prijedor na koji su išle vozom. Draga su im i zajednička druženja na kojima se igraju pantomime, tada se od srca ismiju.

Najupečatljiviji trenuci u protekle dvije godine druženja su im susreti poslije dugih pauza, mada se mnogo požele čak i kada se ne vide samo jednu sedmicu i baš zbog toga voljele bi se družiti i tokom ljeta. Dajana je naglasila da bi, iako bi ona voljela i ljeti se družiti sa svojom mlađom sestrom, djeca ipak trebala nekada i odmoriti. Djevojčica je na to, uz osmijeh, odvratila: „Meni nikad nije dosta!“

Kada bi njihov odnos mogla opisati neka životinja, bio bi to pas, usaglasile su se – psi su veseli, vole se družiti i odani su.

Starija sestra rekla nam je kako ovo smatra sjajnim iskustvom kroz koje volonteri mogu upoznati sami sebe, ali se i vratiti i ponovo proživjeti djetinjstvo uz svoju mlađu sestru ili brata.

Tekst pripremile:
Ivana Radić, izvršna direktorica
Iman Muratović, asistentica za odnose s javnošću
Fondacija za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra