Slider 1:
Slider 2:
Slider 3:

News

Malo drugačija volonterska priča

Vijesti

Malo drugačija volonterska priča

Kada smo posjetili GKUD Čapljina imali smo priliku da se družimo sa starijom i mlađom braćom i sestrama, a malo više smo razgovarali s volonterom Markom Škipinom. Marko Škipina je student na Fakultetu zdravstvenih studija u Mostaru, smjer Fizioterapija i stariji je brat u programu Stariji brat, starija sestra u ovom ciklusu.

Ovo druženje je prestalo zbog raznih okolnosti s kojima se svi u programu svakodnevno susreću. Neki uspiju da riješe određene izazove, a neki ne. Nažalost, jedno takvo iskustvo gdje je druženje prestalo u toku samog ciklusa, imao je naš volonter Marko.

Kako je izgledao vaš prvi susret?

Naš prvi susret smo proveli u šetnji. Dječak je bio jako stidljiv i povučen, a odgovore je davao jako kratko i tiho. Najprije sam ja postavljao pitanja i shvatio sam da bih trebao prestati i dati mu prostora da procesuira sve do tog trena, pa možda da i on mene nešto pita. I stvarno, nakon nekog vremena dječak je počeo da me ispituje. Pričali smo sve vrijeme dok smo šetali kao da se poznajemo jako dugo.

Kako ste provodili svoje zajedničko vrijeme?

Moj mlađi brat živi izvan grada pa smo često šetali i obilazili grad. Otišli bi u kafić na piće i kolače i tu razgovarali, jednom prilikom smo obišli mjesta gdje se nalaze neke značajnije ustanove. Dječak je imao i rođendan u toku našeg druženja pa smo mi napravili manju proslavu istog. Otišli smo na pizzu, prošetali gradom i nakon toga smo bili u Gaming Centru. Inače dječak voli jako igrati igrice pa je to bilo nešto što je njega posebno usrećilo. Pored individualnih druženja imali smo i izlet na obližnje brdo Gradina. Tu smo se popeli na sami vrh brda i uživali smo u pogledu, a nakon toga smo otišli na čaj i kolač i razgovarali o svemu što smo vidjeli.

Još toga smo imali u planu, ali nismo uspjeli realizirati zbog okolnosti koje su nas snašle. Naime, dječak je počeo izbjegavati druženja s raznim izgovorima, ali sam ja svejedno nastojao da održim komunikaciju i druženja. Trudio sam se da druženja budu zabavna, uvijek sam pitao mlađeg brata šta mu se sviđa, a šta ne, šta bi trebalo poboljšati na našim druženjima, on je uvijek odgovarao da mu je sve uredu. Nakon nekoliko otkazivanja druženja u zadnji tren, razgovarali smo s majkom koja nije bila zainteresirana za čitavu ovu priču, te je na kraju dječak odustao od programa. Žao mi je što se to desilo, naša druženja su većinom dobro tekla i dječak je uvijek govorio da mu se sviđa družiti sa mnom.

Da li planiraš nastaviti volontirati, možda u nekim drugim projektima, aktivnostima?

Planiram ostati dio ove sjajne priče i nadam se da će mi ostale obaveze, posebno studiranje, dozvoliti da nastavim sa svojim volonterskim angažmanom. Prekid druženja s dječakom me nije obeshrabrilo, te sam u skladu s dogovorom s koordinatoricom odlučio ostati u programu kao podrška pri organizaciji grupnih aktivnosti s djecom i volonterima.

Moram spomenuti da su svi volonteri i volonterke kad su saznali što se desilo, ponudili da se družim s njima i njihovom mlađom braćom i sestrama što me posebno obradovalo koliko su svi bili solidarni i pokušali pronaći rješenje da ostanem dio ove dobre priče. Evo već smo dogovorili naredne sedmice da idem s jednim volonterom i dječakom da igramo basket.

Imaš li neku poruku za mlade ljude, možda buduće volontere?

Dobro je činiti dobro drugima. Bilo bi dobro da koliko-toliko svi imamo barem slične uvjete u kojima se možemo razvijati. Djeca nisu kriva za sudbinu koja ih je snašla, za financijsku situaciju u kojoj su rođena, nisu krivi ni za to što možda nemaju braće i sestara koji bi im bili podrška. Zato postoji jedan ovakav program koji je sjajan i uz koji se djeci može pružiti podrška da odrastu u fine i dobre ljude.

Priredila: Elmira Ramadani, volonterka Fondacije SBSS