Slider 1: Moja volonterka je kao moja prava sestra
Slider 2: Moja volonterka je kao moja prava sestra

News

Moja volonterka je kao moja prava sestra

Volonterska priča

Moja volonterka je kao moja prava sestra

„Meni je drago što sam dobio volonterku. Iskreno, jedva sam čekao.“, podijelio je sa nama ovaj mlađi brat. Sa starijom sestrom je i prije upoznavanja imao nešto zajedničko: „Jedva sam čekala da počnu druženja sa djecom.“

Emina Suljić, studentica četvrte godine Odsjeka za socijalnu pedagogiju pri Univerzitetu u Zenici, a volonterka Udruženja za brigu i opća prava djece „Naša djeca“, pomno je pratila konkursne objave, željno iščekujući poziv za volontere za novi programski ciklus. Već kada se prijavljivala, znala je da će joj u druženju sa djecom biti zanimljivo i prelijepo. Za svog dvanaestogodišnjeg mlađeg brata kaže da zaslužuje svu pažnju. On je vrijedan dječak, voli pomagati drugima i ne voli nepravdu. Međutim, istina je da mu je i ona u tome velika podrška: „Emina me uči da budem dobar u životu, da poštujem starije, da budem na strani pravde, da podijelim s njom problem.“

Emina je svom mlađem bratu objasnila da ukoliko se susretne sa problemom, treba biti slobodan da joj kaže o čemu se radi, kako bi na vrijeme reagovali i zajedno ga pokušali riješiti. „Kad sam ljut, ona me „razljuti“, to jest, oraspoloži me. Kada sam ozbiljan, kaže mi da zna da sam nasmijan dječak. Meni je prelijepo s njom.“ Dječak uči od svoje starije sestre: u Domu su sa njim, kako kaže „tri malca“, sedmogodišnji dječaci, sa kojima se on rado igra i pazi ih kao stariji brat.

Zajedničko vrijeme ovaj brat i njegova starija sestra u toku zime, rjeđe su provodili vani, a kada je ljepše vrijeme, dječak ponese loptu, pa se igraju fudbala. Budući da lijepo crta i u tome uživa, Emina posmatra njegove tehnike, a onda, poučena time, crta kada je na fakultetu. „Naučit ću ja tebe da crtaš“, kroz smijeh joj je obećao mlađi brat. Kao i većina naših parova, rado zajedno odlaze negdje na ručak i uživaju u hrani.

Emina bi voljela da se ubuduće Program sve više razvija, budući da je u pitanju Divna organizacija i „dobro osmišljen koncept kako da se izgradi, prije svega, prijateljstvo, a zatim i ljubav i taj odnos, baš poput brata i sestre.“ Budućim volonterima poručila je da se ne plaše, da u ovu priču uđu bez predrasuda jer se svaki problem ili neugodna situacija mogu riješiti. Ovo je, naglasila je, divno životno iskustvo, zahvaljujući kojem će volonteri, razveseljavajući svoje mlađe braću i sestre, izgraditi i svoju ličnost. Dječak nam je povjerio da misli da su „vrijedna djeca zaslužila imati svoje volontere, a da bi onu djecu koja ne slušaju vaspitačice volonter ili volonterka mogli naučiti kako da slušaju.“

Prvo što Emina pomisli kada neko spomene njenog mlađeg brata jeste „divan dječak“ – „svaki put kad ga vidim u meni budi toplinu jednog divnog dječaka koji se primjereno ponaša, poštuje, gleda da ne uvrijedi nikog… Svi mi kažu da sam dobila najbolje dijete.” A to, sigurno, nije bez razloga! Ova starija sestra nam se i pohvalila: “Svaki put kad se vidimo, iznenadi me sa nekim pismom ili crtežom.”

Kada ovom mlađem bratu neko spomene stariju sestru, on pomisli: “Moja sestra volonterka je kao moja prava sestra.”

Tekst pripremile:
Ivana Radić, izvršna direktorica
Iman Muratović, asistentica za odnose s javnošću
Fondacija za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra