Slider 1:
Slider 2:
Slider 3:
Slider 4:

News

Posvećenost i istrajnost – najbitnije za druženje sa djecom

News

Posvećenost i istrajnost – najbitnije za druženje sa djecom

Protekli mjesec tijekom naše posjete Mostaru imali smo priliku razgovarati s volonterima i volonterkama o njihovom iskustvu u programu Stariji brat, starija sestra. Priču o svom prvom volonterskom iskustvu s nama je podijelio Luka Vlaho (23), apsolvent na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu - odsjek za režiju i volonter u Udruzi Altruist u Mostaru.

S obzirom na to da je online nastava i da je pri završetku svog studija, Luka se odlučio kvalitetno utrošiti svoje slobodno vrijeme i posvetiti se druženju sa svojim mlađim bratom. Luka kaže da ima dobar odnos s djecom, djeca ga smatraju simpatičnim i pristupačnim, što nam je kasnije potvrdio i njegov mlađi brat.

Lukin mlađi brat ima 9 godina, vrlo je razigran i voli sport, a omiljeni sport mu je tenis.

Njihov prvi susret bio je odličan. Luka kaže da, iako vrlo zatvoren dječak prema drugima, s njim je odmah kliknuo i od prvog dana su otvoreno komunicirali. Tijekom zimskog perioda najviše vremena su provodili u igraonama, a čim je sunce ugrijalo počeli su s raznim sportskim aktivnostima.

Kroz igricu koju smo igrali s volonterima i djecom taj dan, baš Luku i njegovog mlađeg brata pitali smo za najbolji događaj tijekom druženja i obojica su u isti glas odgovorili: Mačkaranje[i] !!!

Luka objašnjava: „S obzirom na to da je bio zimski period, nismo baš imali puno ideja gdje se družiti i kako provesti vrijeme, pa sam se sjetio tradicije koju sam ja volio kao dijete. Mom mlađem bratu se svidjela ideja i maskirali smo se u Anonimuse i obilazili stanove i kuće po Mostaru. Moram priznati da više ništa nije isto kao kad sam ja bio mali, prije su ljudi bili više susretljivi kad im dođu mačkare, ako ništa drugo, barem jabuku dobiješ. Nekad je to bio događaj godine, a danas većina ne želi ni da otvori vrata, niti da razgovara s nama. Hodali smo više od tri sata, umorili smo se ali smo ipak uspjeli sakupiti pristojnu količinu slatkiša.“

Međutim ovaj program nosi i određene izazove sa sobom, svako dijete je specifično za sebe, stoga je bitno dobro spojiti parove dijete i volonter/volonterka. Luka nam je podijelio i jednu poteškoću koja se javila u toku druženja, a za koju smatramo da je Luka odlično riješio svojom istrajnošću i posvećenošću.

„Na jedno od druženja moj mlađi brat je došao vrlo ljut, nije nikako htio komunicirati sa mnom. Nije se htio družiti, ali nije ni htio ići kući. Samo je krenuo hodati u nepoznatom pravcu i ja sam ga pratio. Pokušavao sam doprijeti do njega, ali bezuspješno. Pošto sam vidio da su svi moji pokušaji uzaludni, samo smo nastavili hodati u tišini. Prehodali smo pola grada dok se moj mlađi brat nije umorio i sjeo na klupu u parku. Pokušao sam opet razgovarati s njim, ali je on krenuo trčati. I ja za njim, naravno, dok se nismo obojica umorili i opet sjeli i tad mi se otvorio. On mnogo voli da crta i na prethodnom druženju smo se dogovorili da nacrtamo crtež jedan drugome i poklonimo, što smo i učinili. Međutim njemu je zasmetalo to što ja crtam bolje od njega. Vidjelo se da ima manjak samopouzdanja i da se uspoređuje sa svima. Sve ono što mu ne ide ili nije najbolji u tome, on brzo odbaci. Crtanje mu je baš bilo drag hobi i žao mi je bilo da to odbaci zbog svoje potrebe uspoređivanja. Razgovarali smo i objasnio sam mu da sam ja ipak stariji i da imam više iskustva, ali i da to nije bitno kad radiš nešto što voliš, ne trebaš se uspoređivati s drugima, već uživati u svojim hobijima. Rekao je da se više nećemo družiti i šutio je jedno vrijeme. Onda se desio nagli preokret, ispričao se za svoje ponašanje i rekao da će i dalje crtati, te smo otišli na sladoled i nastavili se družiti kao da ništa nije bilo. Moram priznati da mi je ova situacija bila vrlo izazovna, u nekim trenutcima nisam ni ja znao kako da se ponašam, ali sam znao da ne smijem odustati dok ne riješimo ovu nesuglasicu.“

Kroz radionicu, pričali smo s djecom i volonterima o zahvalnosti, te kad smo pitali Lukinog mlađeg brata da li ima neka osoba kojoj je on posebno zahvalan, on je stidljivo pokazao rukom na Luku i rekao ovaj ovdje magarac (misleći na Luku). U pitanju je neka interna šala koju nam dječaci nisu htjeli ispričati. Ali su zato nacrtali omiljenu stvar jedan drugoga – Luka je nacrtao reket jer je njegovom bratu omiljen sport tenis, a Lukin mlađi brat je nacrtao magarca zbog te interne Lukine šale o magarcu.

Usprkos malim nesuglasicama, njih dvojica su i dalje prijatelji i dalje vole da crtaju zajedno i poklanjaju jedan drugome svoje crteže.

Razgovarala i pripremila: Ivana Radić


[i] Mačkaranje su dio katoličke tradicije u zemljama regije koja podrazumijeva da se djeca i mladi maskiraju, te obilaze kuće i stanove i prikupljaju slatkiše i poklone od domaćina. Organizuju se i karnevali pod maskama, a sve se dešava uoči Čiste srijede ili Pepelnice – početak Korizme.