Slider 1:
Slider 2:
Slider 3:

News

Skromnost je vrlina dobrih ljudi

Vijesti

Skromnost je vrlina dobrih ljudi

Skromnost je vrlina dobrih ljudi

Preko poznanstava se sazna puno toga, tako je i volonter Ivo Soldo iz Mostara saznao za program Stariji brat, starija sestra preko svog prijatelja. Kaže kako je u posljednji tren uspio da se prijavi, jer toliko mu se priča svidjela da je odmah rekao prijatelju 'Hoću i ja!' i s njim otišao do koordinatorice u Centru za psihološku podršku Sensus koja mu je rado sve objasnila i pozvala ga na edukaciju.

Kako je izgledao prvi susret tebe i tvog mlađeg brata?

Naš prvi susret bio je 31.12. tj. na dan Nove godine. Od samog početka dječak je bio otvoren, pričao mi je o sebi i svojim prijateljima, postavljao je meni pitanja, pričali smo uvijek o nečemu. Odlučili smo da odemo u Tržni centar 'Mepas' jer nam je vani bilo hladno i padala je kiša. Najprije smo otišli na kuglanje i učio sam ga da kugla, prvih 15 minuta dječak je bio oduševljen, oduševljenje je trajalo dok ga ruka nije zaboljela od kugle i dok se nije umorio (smijeh). Onda smo igrali bilijar, mjerili snagu udarca, bacali lopte u koš. Nakon isprobanih igara i umora, odlučili smo otići jesti. Tu me dječak iznenadio svojom skromnošću. Iskreno očekivao sam da će dječak htjeti da uzme sve što mu ponudim, jer takva su iskustva drugih bila i to sam viđao, ali moj dječak nije takav. Smatram čak i da je u većini situacija preskroman, što sam primijetio u našim druženjima.

Kako inače izgledaju vaša druženja?

Moj dječak i ja idemo na razna mjesta i trudimo se da naša druženja budu raznolika i dinamična. Uvijek nam bude lijepo i zabavno, a dosta toga i naučimo. Izdvojio bih jednu anegdotu kojoj se dječak i ja uvijek smijemo. Naime, otišli smo jednom prilikom da igramo NBA, gdje me dječak pobjeđivao i radio nevjerojatne pokrete za koje sam se iznenadio da zna. Pitao sam ga kako radi neke od poteza, na šta je on meni kroz smijeh odgovarao da mi neće reći. Vrijeme je odmicalo, on je malo igrao jednom rukom, malo drugom, pobjeđivao me, ali nisam odustajao. U jednom trenutku sam se ja toliko trudio da ga pobijedim da nisam obraćao pažnju na njegove ruke. Međutim kada sam se okrenuo i pogledao u njega vidio sam kako je upravljač kraj njega, a on se glasno počeo smijati i rekao mi kako sve vrijeme ustvari ja igram protiv računala. Počeli smo se skupa smijati i često i danas spomenemo taj događaj i šalimo se 'na moj račun'.

Da li bi izdvojio jedan trenutak koji ti je bio emotivan i koji ćeš pamtiti?

Na kraju prvog druženja, kada sam dječaka dopratio kući, on je meni rekao da pričekam. Nakon nekoliko minuta izašao je i u ruci je imao kesu. U kesi su se nalazili slatkiši i crteži koje je on nacrtao. Ja sam ostao zatečen i pitao sam ga da li je to za mene na šta je on meni odgovorio 'Meni su rekli da ćeš ti doći, pa sam ti ja spremio dio svojih slatkiša i nekoliko crteža za Novu godinu i Božić, drago mi je da sam te upoznao i da ćemo se družiti.' Ja sam mu rekao da uzme slatkiše i da ih on pojede, a on je meni samo rekao da je to za mene i da inače on ne treba da jede puno slatkiša. To je trenutak koji bih izdvojio koji mi se urezao u pamćenje i koji mi je bio jako emotivan.

Da li je program utjecao na tebe, i kako?

Ono što bih izdvojio jesu predrasude. Imao sam ih kao i svi, nisu bile velike, ali su bile prisutne. Iako sam bio okružen ljudima koji su bili u situaciji kao moj dječak trenutno, predrasude su bile prisutne. Međutim, volonterskim angažmanom u ovom programu smatram da su se predrasude smanjile u dodatnoj mjeri. Naučio sam od svog mlađeg brata mnogo, a posebno bih izdvojio skromnost.Pored toga druženjem s dječakom shvatio sam da materijalno ništa ne znači, to mi je i on pokazao. Istinski što nam treba je neko s kim možeš da se družiš, da pričaš, da se smijete, šalite i imate prijatelja. Ono što je meni posebno drago i značajno, jeste da imam divne trenutke i uspomene vezane za mog mlađeg brata!

Da li planiraš nastaviti volontirati u programu Stariji brat, starija sestra?

Naravno da planiram! Želio bih ostati dio ovog svega, nastaviti druženje sa svojim dječakom i graditi nove uspomene. Učešćem u ovom projektu jednostavno rastete, učite, stvarate u sebi odraslu osobu spremnu za nova životna iskustva. Preporučio bih svima da budu dio ovog programa i postanu nekome prijatelj. Ja sam već u svom društvu podijelio svoje iskustvo i siguran sam da će se većina njih uključiti u narednom ciklusu, jer su i sami vidjeli pozitivne promjene na meni.

Priredila: Elmira Ramadani, asistentica Fondacije SBSS