Evo zašto Fundraising porodica...
NTERVJU: Elmira Ramadani // Evo zašto Fundraising porodica...
Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE je 2013. godine bilo inicijator osnivanja Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa „Stariji brat, starija sestra“ . Trenutno je u program SBSS uključeno 158 parova djece i volontera u osam gradova BiH. Broj djece u potrebi za mentorstvom je mnogo veći, s tim u vezi jedan od ciljeva Fondacije je i prikupiti dodatna sredstva kako bi se moglo uključiti što više djece i volontera u ovaj program.
Volonteri Fundraising porodice za ovu godinu osmislili su kreativnu kampanju koju su kasnije prilagodili novonastaloj situaciji. O samoj Fondaciji i kampanji u nastavku ćemo razgovarati sa jednom od volonterki Fundraising porodice. Elmira Ramadani, 22 godine, studenticaFakulteta političkih nauka odsjek Socijalni rad,volonterka Fundraising porodice i volonterka projekta SBSS grupne aktivnosti.
Kako si saznala za postojanje Fondacije „Stariji brat, starija sestra“ i zašto si odlučila da volontiraš baš u Fondaciji?
Na društvenoj mreži Facebook sam vidjela poziv za volontiranje pod nazivom „ Budi dio Fundraising porodice“ Stariji brat, starija sestra. S obzirom da sam volonterka na grupnim aktivnostima projekta SBSS već godinu dana, željela sam da se uključim u sve aktivnosti vezano za ovaj projekat, a s druge strane sam naziv Fundraising porodica je u meni probudio znatiželju, te sam odlučila prijaviti se i saznati o čemu se radi. Nakon intervjua imali smo edukaciju u trajanju od dva dana koju su vodile naše divne koordinatorice Nerma Daut Bajramović i Ivana Radić. Na toj edukaciji sam upoznala ljude različitih profila ličnosti a u isto vrijeme pune razumijevanja, pozitivne energije koji su u svakom trenutku bili spremni da surađuju. S tim u vezi brzo smo se povezali i uvidjeli da smo super ekipa te sam odlučila da nastavim svoj volonterski angažman kao član Fundraising porodice.
Vrijeme provedeno na edukaciji kao da je značajno utjecalo na tvoju odluku za volontiranjem u ovom timu, postoji li neki poseban razlog za to?
Da, to je istina. Primarni cilj edukacije je proširivanje znanja i vještine pojedinaca te priprema istih kako za grupni tako i individualni rad. Usprkos tome što je inače cilj svake edukacije učenje kroz izvođenje raznih aktivnosti i poneka, ma koliko mi bili motivisani, učiti uvijek postoji mogućnost da sve to bude monotono i jako dosadno. Međutim, što se tiče ove edukacije niti jednog trenutka nisam osjetila dosadu. Učili smo kroz razne zadatke, kroz igrice gdje smo shvatili važnost timskog rada, zatim kroz pripremu i izvođenje debate, čak smo i glumili i kuhali. Svi ti ljudi su bili pozitivni, spremni na suradnju kako bi nam svima bilo zanimljivo. Druženje je bilo baš opušteno i bilo je zadovoljstvo raditi s njima. Zapravo sam tada shvatila zašto je u prijavi naglašeno „Fundraising porodica“. Naime, mi smo već tokom edukacije postali kao malaporodica koja djeluje za dobrobit kako svojih članova tako i za dobrobit svih onih koji su uključeni u projekat SBSS. Po završetku edukacije sam odlučila da nastavim s radom u ovom timu koje će se svakako nastaviti i u novom ciklusu.
Kampanja za ovu godinu je uspješno završena. Pojavom pandemije Covid-19 niste odustali, možeš li nam reći nešto više o kampanji i načinu na koji ste je spasili?
Tokom naših sastanaka planiranja kampanje prvobitno je bilo zamišljeno provođenje raznih društvenih aktivnosti koje će promovisati projekat i pomoći u obezbjeđivanju sredstava potrebnih za provođenje projekta SBSS. Isplanirali smo večeri društvenih igara za sve uzraste, zatim igre za djecu u prirodi, i za kraj kampanje je bila planirana društvena igra "Čovječe ne ljuti se" sa XXXL figurama, odnosno ljudima kao živim figurama. Zbog pandemije uzrokovane korona virusom, navedene aktivnosti su otkazane i kampanja je prilagođena online svijetu. Izrađeni su kreativni video klipovi o načinu igranja različitih društvenih igara koje su nas na neki način vratile u djetinjstvo. S druge strane su pomogli roditeljima i djeci da na kvalitetan način ispune slobodno vrijeme kojeg je bilo i više nego dovoljno. Isto tako dio tima je radio na promociji samog projekta SBSS kroz pisanje volonterskih priča i gostovanja u raznim radio i TV emisijama. Kontaktirali smo firme kao i poznate ličnosti da se pridruže našoj kampanji. Kampanju smo završili prikupljanjem novčanih sredstava preko platforme GlobalGiving.org za inostrane uplate, a što se tiče uplata iz naše države one su išle preko žiroračuna Fondacije na koji je moguće uplatiti novac tokom cijele godine. To je bio jedini način da ispunimo ciljeve Fondacije. Dali smo sve od sebe i s obzirom na okolnosti ipak smo mnogo pomogli kako radu Fondacije tako i djeci i volonterima uključenim u projekat SBSS.
Vaši sastanci su se također održavali online. Možeš li nam navesti neke prednosti i nedostatke takvog druženja volontera?
Što se tiče sastanaka rekla bih da su oni u prvom redu bili naš način suočavanja sa kriznom situacijom koja je prouzrokovana pandemijom. Pojavom kriznih situacija, ljudi osjećaju vrlo visoke razine stalnog stresa pri čemu im je potrebna podrška u svakom smislu, a mi smo tu podršku pružali jedni drugima baš na tim sastancima. Prilikom uključenja prvo smo svi pojedinačno pričali o tome kako se osjećamo, da li nas nešto muči i generalno o svojim životnim dešavanjima. Komunikacija sa ljudima izvan naše porodice, grada pomogli su nam da shvatimo da nismo sami u svemu tome. Naše koordinatorice Nerma Daut Bajramović i Ivana Radić su odlično obavljale svoju ulogu mentora i pružale nam podršku svakodnevno, što nam je svima mnogo značilo.Na kraju svakog sastanka najzanimljiviji dio koji nas je pored navedenog dodatno motivisao da jedva čekamo srijedu i vrijeme sastanka bile su igrice. Naime, na kraju svakog sastanka smo se igrali raznih igrica koje je bilo moguće izvesti u online svijetu. Koordinatorica Nerma D.B. bi nas uvijek iznenadila novim sadržajem zabavnog karaktera u kojim smo stvarno uživali. Kroz tu neku igricu smo upoznavali jedni druge, smijali se, zbijali šale i svaki put teško napuštali sastanak na kojem je pozitivna atmosfera bila ključni faktor.
Što se tiče nedostataka online druženja jedini problem je bila fizička distanca. Iako smo uspijevali održati pozitivan stav, viđali smo se, razgovarali, nedostajala nam je razmjena energije koju osjetimo kada smo skupa u prostoriji i jedva smo čekali sastanak uživo.
Uskoro će biti otvoren poziv za nove volontere, da li imaš neku poruku mladim ljudima zašto da postanu dio Fundraising porodice?
Pa zato što će se družiti s nama naravno. (smijeh) Šalim se. Prvenstveno jer Fondacija pomaže realizaciji projekta Stariji brat starija sestra. Djeca i volonteri nas trebaju kako bi nastavili sa svojim druženjem, a svi znamo koliko to njima znači. Isto tako upoznat će divne ljude, steći nova prijateljstva, učiti i raditi na sebi. S druge strane kada ste okruženi pozitivnim ljudima koji nesebično pomažu drugim ljudima izdvajajući svoje vrijeme u svrhu nekog većeg dobra svakako da i sami postajete pozitivni a samim tim zadovoljniji svojim životom.
Iz navedenih razloga pozivam sve mlade ljude da se pridruže našoj maloj a velikoj Fundraising porodici.
Priredila: Sanela Šehić, volonterka
